Tjedna kolumna o labinskom sportu nije laka. Pregledali smo, tek nekoliko vijesti, nove medalje za AK Albona, dobri jedriličari Kvarnera, međunarodni judo turnir „Labinska republika“, uspjeh Lea Bernaza, transfer Demia Salihovića u Lučko i (pre)visoka pobjeda Raše 1938 nad Purisom.
NK Plomin je dobio tribine i to je zaista fora vijest jer je tamo bilo najteže gledati utakmicu. Naprosto, s više pozicije bolji je pregled, a sada će u Plomin Luki biti kudikamo ljepše gledati susrete. Pogotovo kad ne puše bura.
U toj ligi ipak sve su oči uprte u Rašu 1938. Da se ne lažemo, momčad je kvalitete za dva ranga više. Jednostavno, dolaskom Kurtića, a obzirom da su tamo već bili Mulavdić, Miljković, Halilčević, Džekić, Krasnići, Sejdijaj, Subašić, Pozderović…
Zaista, kvalitete ne nedostaje, a kad tu dodamo i mlade nogometaše koji su omladinske pogone prošli u Rudaru te sigurno mogu pomoći, onda je to – to.
Međutim, ono što Nino Kos radi nije lako. Većinom su to temperamentni momci i ključan trenutak sezone će biti reakcija na neuspjeh. Ako im se dogodi neki poraz na proljeće, najvažnija će biti utakmica poslije toga.
Tu su i Rapčani, uz Rašane i Plominjane, i sigurno će biti zanimljivo proljeće – čeka nas mnogo derbija na Labinštini.
Kad smo kod nogometa, u Labinu trenutno se najviše priča o Larisu Kariću. Nogometaš Rudara je neki dan zabio juniorima Rudara tri gola u dresu drugog kluba. Dosta suluda rečenica, ali istinita.
Naime, Karić je debelo zakasnio s traženjem „papira“ u želji da ode u Iskru pa su Kovari „podignuli ručnu“ i on je još uvijek igrač Labinjana. Iskreno, za shvatiti je svih – Rudar želi igrača na kojeg je računao i koji u prosincu nije zatražio papire, Laris želi igrati i provesti što više minuta na terenu, a Iskra bi s njime napravila veliki korak ka osiguravanju ostanka u Elitnoj ŽNL.
Nadamo se da neće pobijediti inat jer je to prema definiciji – „ponašanje suprotno vlastitom interesu“. Možda postoji neka „win-win“ situacija.
Ništa ne predlažemo, ali sjećajući se nekih prošlih vremena – u ta neka vremena vjerojatno bi Karić dobio kratku “jezikovu juhu” s nekom šalom na kraju, nakon toga bi zaigrao za Iskru, a neki wc negdje bi dobio nove, nepogrešivo postavljene, pločice.
Naravno, priča tjedna su ipak Leona Zupičić i Ella Tomanjik koje su osvojile zlato na Mediteranskim igrama. I opet se ispostavilo da kvaliteta dolazi djelomično iz talenta, ali barem toliko i iz karaktera.
Naime, igrom slučaja, imao sam interakciju s curama i iako sam siguran da u tinejdžerskim godinama izluđuju ponekad svoje roditelje jer tako i treba, djelovale su tako odraslo i zrelo. Ozbiljne, odgovorne, sve prema dogovoru.
Takve su sigurno i na parketu, a zbog toga im, između ostalog, i visi zlato oko vrata. Čestitke još jednom!
