Danas se obilježava Dan materinskog jezika, prvog jezika koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Naime, UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine na prijedlog Bangladeša donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika.
UNESCO i na ovaj način želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskoga kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti, a obilježavanje ovog dana ide k cilju promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja.
Zbog toga Međunarodni dan materinskoga jezika mora stalno podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.
Labinjonska cakavica naše je najveće lingvističko i identitetsko bogatstvo.
Labinski su idiomi sa svim svojim specifičnostima poprilično dobro sačuvani zahvaljujući svijesti mnogobrojnih Labinjana koji su aktivni govornici i njeguju svoje mjesne govore te prenose na svoje najmlađe, uz pomoć odgojnih i obrazovnih ustanova. Labinjonska cakavica je u studenom 2019. godine dobila status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra RH.
Nemoj mi besedo domaćo tikat
S manon moreš delat ca ćeš
moreš se nome jodit
moreš me gris, ufendit me moreš
z zeron multiplikat
ma besedo domoćo, te molin
nemoj mi tikat …
ona mi je dota od starini
ona mi je draža od milini
dobro znuš, da s njo
ja moren se…
Neda Milenkovski
