Gost ovog vikenda u rubrici Vikendom konkretno je Sanel Isanović, čovjek koji stoji iza audio dijelova mnogih projekta Levela 52, a kojeg smo kontaktirali nakon velikog priznanja, osvojene nagrade Red Dot.
Osvojili ste veliku nagradu koja pozicionira ne samo Level 52, već i Labin na globalnu mapu. Što ova nagrada znači za Level 52 te što ova nagrada znači za tebe osobno?
Nagrade koje smo do sada osvojili uvijek su nas razveselile, pogotovo ako su prestižne i važne kao ova. One su nam potvrda da smo na dobrom putu i poticaj da zadržimo naš način na koji percipiramo svijet oko sebe, način na koji komuniciramo našim audio vizualnim proizvodima, radilo se to o televizijskoj reklami, dugometražnom filmu ili glazbi i dizajnu zvuka.
Level 52 nakon ove nagrade zasigurno kreće u malu diversifikaciju. Mogu reći da nam slijedi jedno uzbudljivo razdoblje. Meni je osobno ova nagrada dokaz da je sadržaj koji kreiramo vrijedan svjetske pažnje kojeg su prepoznali najveći stručnjaci za brand i komunikaciju na svijetu.
Kako je nastala ideja o ovom kreativnom konceptu?
Naš mozak svakodnevno zahvaća kreativno ludilo bez zadrške. U takvim kreativnim trenucima doslovno vjerujemo da možemo napraviti sve što nam padne na pamet. Ponajviše iz razloga što kompletnu audio vizualnu produkciju radimo u Levelu52, pod jednim krovom, te nam je kontrola nad procesima kvalitetnija i brža.
Ovo je trebao biti moj osobni projekt naziva Mehanički Heroji. Obzirom da nije bilo vremena za neke osobne kreativne avanture zbog poslovnih obaveza, stajao je i čekao savršen trenutak kako bi se mogao implementirati na najbolji mogući način.
Koncept sam razvio i kao takav je stajao nekih 6-7 godina. Onda je stigla produkcija dokumentarnog filma Labinska republika i znao sam da je vrijeme da film i ovakav način dizajna zvuka spojim u jedno.
Možeš li nam reći nekoliko riječi o ovom projektu, što ti sam projekt kao takav predstavlja i što za tebe predstavlja Labinska republika te je li ovo svojevrsna oda i počast labinskim rudarima i Labinskoj republici?
Cijeli projekt je bio posvećen rudarima i Labinskoj republici obzirom da se radi od produkciji dokumentarnog filma Labinska Republika Levela52 za HRT. Ova nagrada ima jaku emocionalnu vrijednost obzirom da su svi koji su sudjelovali u kreiranju soundscape-a potomci rudara. Tako da slobodno mogu reći da ovo ide rudarima u čast, njihovom hrabrom ustanku, njihovoj borbi protiv ugnjetavanja, terora i represije i na kraju – totalnog oslobođenja i njihov, metaforički, čisti zrak.
Tko su ljudi kojima se diviš (iz branše ili općenito)?
Kroz godine rada i edukacija kroz mene je da, tako kažem, prošao veliki niz kreativaca, stručnjaka i ljudi koji mijenjaju našu percepciju kako gledamo na svijet, ljude, proizvode i okolinu te kako konzumiramo audio vizualne sadržaje.
Prije bi rekao da su to moji mentori i inspiracija. Bilo bi nepravedno izdvojiti nekoga od njih ali u trenutku kada si najneodlučniji i na samim počecima kada se trebaš izgraditi kao drugačiji kreativac u industriji, kada ti treba ona prva potvrda da radiš odlično, tu je bio moj profesor Bostjan Pirnar koji je postavio moje dobre kreativne temelje i jednom prilikom kazao: ‘’Sada kada završavate školu i ulazite u svijet glazbene produkcije, sada ne znate ništa, sada je tek vrijeme da se krene učiti.’’
Tada nam nije bilo jasno ništa jer smo odlazili sa ogromnim znanjem kojega smo stekli i mislili da smo najpametniji. Danas sve ima smisla 🙂
Kako si ušao u svijet produkcije? Što te je privuklo i kako je izgledao tvoj početak?
Početak nije bio u garaži, početak je bio u spremištu ili drvarnici, kako je kome bilo zgodnije, u jednoj zgradi. Tu sam se susreo sa sviranjem i to je trajalo neko vrijeme dok nas susjedi nisu izbacili, jer nismo bili svjesni da iz te prostorije ide dimnjak kroz sve stanove iznad nas i da nas čuje cijeli blok zgrade.
To je bio period kada je još digitalna glazbena produkcija na kućnom računalu kod nas bila znanstvena fantastika. Na nagovor prijatelja Edija Stepčića otišao sam u Ljubljanu na open days jedne škole za glazbenu produkciju i od tog trenutka se moj život promijenio. Nisam mogao vjerovat da ovako blizu postoji škola koja me može naučiti svemu što sam ikada želio.
Došao sam doma, rekao roditeljima da odlazim u Ljubljanu. Prvo su me blijedo gledali i mislili da ih zezam jer sam tada imao 25 godina, posao, nisam imao nikakve ušteđevine, imao sam kredit za auto, i sve probleme koje ima osoba s 25 godina.
Nakon peripetija hoću-neću odluka je pala da odem, a jedan od najvećih razloga zbog kojeg sam odlučio otići tada u Ljubljanu bio je ogroman strah. Strah da mi se ne dogodi to da se sa 40 godina pitam “Tko zna gdje bi bio danas da sam tada otišao studirati glazbenu produkciju”. Strah da ne propustim priliku.
Danas znam gdje bi bio, ovdje gdje sam upravo sada. 🙂 Moramo uzeti u obzir da tada obrazovanje na toj razini u Hrvatskoj nije postojalo. Roditeljima tada nije bilo najjasnije što ja to želim studirati ali su znali da to zaista želim i bili najveća potpora na svijetu iako nisu shvaćali najbolje o čemu se radi. Čak ni ja nisam shvaćao u potpunosti u kakav svijet točno ulazim.
Danas se samo nasmiju i ponosno komentiraju sve uspjehe Level 52, jer sada shvaćaju da su odigrali veliku ulogu kada sam odlazio i mijenjao svoj život. Ovo je bio ulazak u svijet produkcije i onda kada sam nakon par mjeseci studiranja shvatio da je snimanje i produciranje pjesama bendova samo površina onoga što se može raditi sa zvukom, tada je moj mozak doživio kreativni meltdown i od tada više nisam ista osoba 🙂
Kako izgleda jedan dan u Levelu 52?
Odlazak na posao u Level 52 je kao da odlaziš na igralište za veliku djecu sa malo drugačijim spravama. I gotovo niti jedan dan nije isti jer ima dana kada je produkcija na terenu i između ostalog posjećujemo najljepša mjesta u Hrvatskoj i šire, pronalazimo nevjerojatne ljude i njihove priče te se susrećemo sa raznim izazovima.
Ostale dane smo u studiju gdje počinje i završava naša kreativa. U studiju nakon jutarnjeg briefa svatko nastavlja sa svojim djelom posla. Sam si organizira radne zadatke kako mu najviše odgovara. Konstantno se istražuju nove tehnologije koja će se implementirati u naše procese.
Što smatraš da je potrebno da se istakneš u svijetu produkcije, kao netko tko tek ulazi u taj svijet?
Sve što rade drugi, ti ne smiješ. Koliko god ti to dopuštaju klijenti i projekti.
Na nekim projektima moramo zadovoljiti jako puno stvari pa tek onda naš kreativan dio dolazi, ako ima mjesta, a neki projekti su kao stvoreni na način da daš najbolje od sebe jer klijent jako dobro zna sa kime radi i želi upravo to, želi naš način komunikacije koji je zbog zvuka i slike u kombinaciji postao drugačiji u moru sadržaja koji nas svakodnevno preplavljuje.
Kome idu posebne zahvale s tvoje strane za razradu ovog nevjerojatnog projekta?
Dizajniranje zvuka je kao imati papir i kist. Ako je u pravim rukama, može drastično promijeniti emociju, ambijent, pa i kompletnu poruku koju šaljemo. To je vrlo moćan alat.
Ako tome pridodamo kreativce koji prate tvoju ideju istom brzinom onda je uspjeh zagarantiran.
Zoran Karlić, Anja Juričić, Nikola Batelić i Antonio Zulijani – svi su u jednom periodu procesa dali najbolje što su mogli, od snimanja, sviranja, video prijave i animacija za prijavak na nagradu Red Dot 2022.
Level 52 je uvijek bio tim i ljudi koji ga okružuju, kreativni umovi koji pomažu tvrtkama da napreduju u digitalnom svijetu. Level 52 će to u budućnosti biti još i više.
Kakav je osjećaj stajati na pozornici pred najvećim ljudima iz industrije i primiti nagradu za nešto što si sam osmislio i stvorio?
Nestvarno. Mi smo bili kao Pepeljuga koja je stigla iz malog grada, i zasjala. Samo što se nakon toga nismo vratili u kočiju od bundeve.
Koja je tvoja nit vodilja koja te vodi kroz život?
Ne smijemo propuštati stvari životu, ne smijemo si dozvoliti da u budućnosti žalimo za propuštenim prilikama. Tko zna gdje nas to može odvesti i kako se zbog toga možemo osjećati.
