Prema legendi, prije točno 425 godina, 1599. tijekom jednog od svojih pohoda uskoci su (njih oko 600) u noći od 19. na 20. siječnja 1599. godine napali Labin. Lukavi Labinjani su se uspjeli obraniti od neprijatelja.
U Katoličkoj crkvi 20. siječnja slavi se kao spomendan svetog Sebastijana, sveca slavi i časti i Pravoslavna crkva, pa su ga Labinjani, smatrajući ga zaslužnim za uspješnu obranu svoga grada, u znak zahvalnosti uzeli za svoga trajnog zaštitnika.
Izgleda da su Labinjani zaboravili svetoga Sebastijana. U hrvatskoj narodnoj tradiciji uskoci su ostali zapamćeni kao junaci, dok ih mletačka tradicija pamti kao iznimno okrutne vojnike koji nisu prezali ni od najdrastičnijih metoda obračunavanja sa zarobljenicima, piše u Proleksis enciklopediji.
KONTI VA KONTE
Untošnjaka 1599.-te prefrigani Labinjani
nekad žih vol i bačva puna železa
pod komando saldota, kapa škvadri i popa
šes stotin uskoki splašili so ća.
Morali so bežat,
preko Plomina:
AJ PLOMIN JE LEPI GRAD
NA BOK SU MU VRATA
KI BI MU HI NARAVNA
MERITA BI ZLATA.
Ne moreš poć ća prozneh rukah.
Treba kras. Na žalos i ubijat.
Va kamine so se skrile samo nona i nuka.
(FIA+NONA):
AJ PLOMIN JE LEPI GRAD
U NJEM SU DIVOJKE
KOJE BI ZAMAMILE
SUNCE SPOD OBLAKA
A KAKO NE BI
SRCE OD JUNAKA.
Jedon od njih, Juriša (?)
va nuko se namoro,
oba dve škapulo,
da bi mlodo zaprosi i uženi.
PARTI SE LABINJAN
DO PLOMINA GRADA
DA VIDI ČA ČINI
PLOMINJANKA MLADA.
Pegulani Labinjani:
dobit gvero, zgubit mlodo.
Još kad so videli pir;
mogli so samo zakantat:
OD PLOMINA DO LABINA
POPILI SMO BAČVU VINA.
Daniel Mohorović
20.1.2011.
