Otvorenje izložbe: Darka Bavoljak, Igor Grubić i Marijan Crtalić / 13.12. U 20 h / Galerija Lamparna
U petak, 13.12.2024. u 20 sati, prvu godinu novog, trogodišnjeg (2024.-2026.) ciklusa izložbi naslovljenog PNEUMATICI, Galerija „Lamparna“ zaključit će otvaranjem izložbe “Od individualnih projekcija do kolektivne memorije“, trojice umjetnika i prijatelja: Darka Bavoljaka, Igora Grubića i, na žalost, prerano preminulog Marijana Crtalića.
Izložbu koja je pred nama, čije su autorice kustosice Alma Trauber i Ivana Janković, ne samo da kontekstualizira „artivistički“ pristup trojice umjetnika, već njeno postprodukcijsko predstavljanje u DKC-u „Lamparna“ u Labinu, nakon Gradske galerije Striegl u Sisku (2021.) te Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (2023.), dodatno dobija na težini upravo činjenicom da su ta ista tri autora bila sudionicima prvog redovnog izdanja Bijenala industrijske umjetnosti, održanog upravo u istom ovom prostoru 2016. godine (nulto – pilot izdanje bijenala održano je 2014.).
Prije nešto više od osam godina Grubić i Crtalić predstavili su se u Lamparni uglavnom istim radovima, dok je Bavoljak tada izložio seriju fotografija uništenih ili oštećenih natpisa „Budućnost“ na ratom razorenim zgradama istoimenog trgovačkog poduzeća u Pakracu i Lipiku, a na ovoj izložbi fotografije Željezare i Rafinerije nafte u Sisku. Igor Grubić je za ovu priliku svojim „Anđelima garavog lica“ pridodao i animirani film „Kako se kalio čelik“, kojeg je u Kinu Raša predstavio na četvrtom izdanju Bijenala industrijske umjetnosti, 2023. Zbog iznenadne smrti Crtalića, ovaj „umjetnički i kustoski hommage“ njegovu radu, neminovno dodaje komemorativni ton cijelom događaju, ali zbog aktualnosti problematika na koje je upućivao, i procese koji su se samo dodatno zahuktali prelaskom iz tranzicijskog u post-tranzicijsko doba, prisiljeni smo zaključiti: lotta continua! ili borba se nastavlja, kako su to davno oblikovali u sintagmu torinski ljevičari, studenti-aktivisti i radnici, krajem 60-tih godina.
Budimo realni, problematika je još od onog vremena, pa i daleko prije toga, ostala posve ista, samo je postepeno dovela do društva nadzora, kontrole i prisilne vidljivosti upravo zloupotrebom tehnološkog procesa. Naši su životi posve pali pod jaram profita, kao ultimativnog egzistencijalnog smisla generiranog neoliberalnom patokracijom, i još možda jedino prostor umjetnosti, bez obzira što njegov progresivno agitirajući diskurs svejedno gubi sve bitke pred socijalnom apatičnošću, nudi barem potencijalnu platformu otpora takvom sustavu.
Iz ovih ukratko navedenih razloga, jer čemu raspredati o onome o čemu je sve već rečeno, ovom izložbom, dakle, djelovanjem onkraj pametovanja i dosadnih govorancija, logično i u kontinuitetu, najavljujemo peto izdanje Bijenala industrijske umjetnosti koje će se održati u rujnu i listopadu iduće, 2025. godine.
Idemo dalje! Borba se nastavlja!