TONI ŠIMONOVIĆ: Radite stvari kojih se bojite

Toni Šimonović je 28-godišnji mladić rodom iz Vižinade. U HRT-ovoj emisiji The Voice od samog početka je privukao publiku svojom posebnošću, a nakon blind audicije postao je članom tima Urban.

Njegovo The Voice putovanje završilo je u polufinalnoj emisiji, izvedbom pjesme “Never Tear Us Apart”.

 

Tko je zapravo Toni? 

Toni je jedan poprilično običan mladić. Što se tiče pjevanja, ne bih uopće rekao da se bavim pjevanjem. Barem to nikada dosad ne bih rekao.

Slobodno vrijeme provodim u teretani, na kauču sa svojim psom, za klavirom ili sa prijateljima. Trenutno radim za jednu veliku europsku modnu korporaciju, a u Zagreb sam iz Istre došao autom jer sam se zaljubio te je tada jedina opcija bila preseljenje.

 

Kada se rodila i kako se razvijala tvoja ljubav prema glazbi i pjevanju?

Za razliku od mnogih ljudi i priča koje sam čitao i slušao, nisam od malenih nogu znao da postoji neki žar za glazbu u meni. Ljubav prema glazbi razvila se tek pred kraj osnovne škole. Naglasio bih da je za to velikim dijelom zaslužna moja mama koja me gurala, ohrabrivala i vjerovala u mene čak i kada ja možda nisam.

 

Što glazba znači za tebe i kako se osjećaš na pozornici?

Za mene biti glazbenik ne znači ništa drukčije od bilo koje druge vrste umjetnosti, iako smatram da je glazba najistaknutija od svih. Glazba je svuda oko nas i ja kao autor vidim glazbu svugdje. U paru koji se svađa u autu na semaforu, u penzionerima i njihovim razgovorima na blagajni, u ljudima koji šetaju svoje pse u sedam ujutro i tako dalje.

Sve je u našim očima i trebamo si dopustiti da vidimo “priču iza priče”.

 

Tko je tvoj najdraži izvođač/band i u kojem žanru se najbolje pronalaziš?

Iako ne znam sve njezine pjesme, znam je dovoljno reći Nina Simone. Moj najdraži izvođač kojeg mogu slušati svakodnevno je bez dvojbe Adele. Ukoliko se odlučim za ozbiljnu glazbenu karijeru to će zasigurno biti pop.

 

Opiši svoje The Voice iskustvo. Kako je počelo i što se odvija iza kulisa?

The Voice je jedno prekrasno i uzbudljivo iskustvo! To je sve što ću reći. Drago mi je da sam se prijavio baš na taj televizijski show. Bilo je jako puno predizbora i audicija prije same audicije pred stolicama i rekao bih da je to bilo najstresnije razdoblje. Sve nakon toga je bio čisti užitak.

Iza kulisa je prisutno puno zabave, ali i radne atmosfere što je meni bio savršen spoj. Razlog tomu je naravno glazba kao pokretač.

 

Kakav je Urban kao mentor? Kako je raditi s mentorovim stručnim timom?

Urban je bio divan mentor. Sada je još divniji prijatelj. Tim je jako kreativan i profesionalan, uvažavali su sve naše prijedloge i uvijek bili spremni na kompromis i sporazum.

 

Kako je natjecanje utjecalo na tvoju svakodnevicu?

Proces natjecanja zahtijevao je da se trenutni život stavi na malu “pauzu” jer su probe bile poprilično učestale, ali sve u svrhu našeg zadovoljstva i što boljih nastupa. Meni je to bilo jako motivirajuće, a nimalo iscrpljujuće.

 

Kakav je osjećaj doći do polufinala ovakve emisije?

Nestvaran. Nisam to nikako očekivao. I dalje moram uštipnuti kao polufinalist četvrte sezone. Jednostavno WOW.

 

Koji je tvoj plan nakon The Voice-a?

Ovo je pitanje koje još uvijek razmatram, bilo što da odlučim raditi poprima veliki fokus u mojoj svakodnevici. Nikada u ništa ne ulazim sa stavom “idem – pa ako upali, upali”. Da je tako, radije ne bih radio ništa.

Iako svakodnevno sviram i pjevam, i to ću raditi do kraja života, ideja dijeljenje moje glazbe sa svijetom ostat će kao takva u mojim mislima još par mjeseci.

 

Što si naučio iz ovog iskustva i imaš li savjet za mlade i talentirane kolege? 

Puno sam naučio, pogotovo od našeg vocal coacha, Pauline Đapo. Također, naučio sam mnogo i od ostalih kandidata te smo si međusobno davali konstruktivne kritike tijekom natjecanja. Zaista smo bili tim. Tim Urban. I bojim se da ćemo zauvijek ostati.

Imam savjet: radite stvari kojih se bojite.

Facebook
Twitter
WhatsApp
Email

pročitajte još