“Znaš, spoznala sam koliko sam zahvalna: na tome što nisam gladna, što mi nije hladno, što se imam gdje vratiti uvečer i što mogu spavati pod krovom”.
Rekla sam to prijatelju prije nekih dva mjeseca, kratko prije nego se preselio u inozemstvo. Odgovorio mi je da nije sve u tome, da u životu trebam željeti više.
Ne kažem da ne treba biti ambiciozan i odustati od postizanja bilo kakvih ostvarenja, govorim o istinskoj zahvalnosti. O svemu onome što čini naš život, što često zanemarujemo i na što se ni ne osvrćemo.
Nikad nisam stvari u svom životu uzimala zdravo za gotovo, ali ova godina nas je definitivno naučila da shvatimo što je važno i koji su nam točno prioriteti u našim malim životima.
Zahvalna sam i na ljudima koji su u nekom periodu ušli u moj život, oni bliski prijatelji, oni koji čestitaju rođendane kad ponoć otkuca, oni koji te se sjete bez nekog pretjeranog povoda, oni s kojima uvijek imaš tema za razgovor čak i ako niste svakodnevno u kontaktu.
Godina je bila teška, stavljajući pred nas mnoge izazove. Logično je i uobičajeno da ovakve prilike natjeraju ljude da postanu bolji, da preispituju sebe i svoja djela.
Nekad će se svijet vratiti na staro, životi će teći dalje svojim tokom. Samo se iskreno nadam da će čovječanstvo iskoristiti spoznaje do kojih su došli i da će ih one voditi i dalje, i kada “normalno” bude ono uobičajeno normalno.
Dobro poručuju Pipsi, “budi dobar u zlom svijetu tom”.
Počnite već večeras. Javite se prvi vama dragim osobama, uputite im iskrenu čestitku umjesto da samo odgovorite “I tebi i tvojima”.
Želim vam svima sretnu 2021., godinu koja će nas, nadam se, ipak više maziti nego ona koja joj je prethodila.
