Piše: Mattea Grgić
Pitam se kako je onima koji nemaju nikoga? Ubrzo se sjetim da je najgore onima koji vjeruju da nekoga imaju, ali zapravo nemaju.
Možda nas godišnje doba čini boljim osobama. Ili blagdani i duh Božića koji je sinonim za zahvalnost, ljubav, obiteljska druženja, dobrotu i slogu. I završetak stare i početak nove godine imaju velik utjecaj na naša razmišljanja i stavove. Nekako u to doba uvijek počinjemo težiti promjenama više nego inače. Zašto baš tad i tko je to odredio? Nevažno.
Tradicija je usađena, navike su stečene, a društvo je povodljivo. I zapravo je to sve fantastično jer je upravo tako. Jer velika većina ljudi u ovom dijelu godine postaje mekana kao najmekša svila… Svi nešto nekome kupuju, postaju odjednom pravi anđeli i puni su zahvalnosti. Makar i lažne, ali ispunjeni su njome. Utopija bi bila kad bi takvi bili svi tijekom cijele godine. Jasno, ne ispunjeni lažnom zahvalnošću već mekani i topli, i prema najvećem neznancu i prema najvoljenijoj osobi. Kad bi svi živjeli duh Božića baš svaki dan.
Kad ne bi ostavljali svoje bližnje da su sami danima, kad ne bi samo razmišljali o nekretninama, imovini i ostavinskim raspravama. I kad ne bi uzdržavali roditelje ili pretke samo da nešto od njih i dobiju. Ili možda, još i gore, kad ne bi parazitirali na njihovim ili tuđim plaćama i mirovinama, nego bi skupili svoju lijenost, napustili komfor zonu i radili jer posla ima. Čak i da posla nema ili nema sposobnosti za rad, trud se cijeni, i pokazana volja je isto što i uspjeh. Ili čak i ako bi sve to radili i cijedili svoje žrtve, onda bi bilo super kad bi zahvalnost pokazali. Ako ništa drugo na Božić. Ili možda svaki dan kao normalan narod, a ne kao pokvarena trula kruška. To bi baš sačinjavalo životni minimum minimuma. Da ono što dobijemo, znamo i cijeniti, da znamo reći hvala.
Ako zahvalnosti nemate ili ste je nesposobni pokazati ili je možda baš prema nikome nikad niste ni imali, tad je vrijeme da se upitate što točno slavite sami sa sobom. Božić ne trebate, rođendane, rođenja i slične radosti isto preskočite. Nitko od nas nije ovdje s neba pao, netko se za podići taj život borio, žrtvovao i potrošio. Netko nas je hranio i podizao, a isto to je potrebno toj istoj i svakoj osobi u starosti.
Tko to ne shvaća, zaslužuje nezahvalnost doživjeti i tešku samoću i usamljenost odraditi. Sjetite se onih koji su Vas stvorili. Poštujte ih dok žive, da ne biste žalili kad ih više ne bude.
