Kao i u prvoj kolumni LabinSport, tako ćemo i danas. Tri teme koje su nam „ukrale pažnju“ u protekla dva tjedna. U sve tri provlačiti će se teza iz naslova – „nekad samo treba storit korak nazad“.
OLIMPIJADA OŠ LABINŠTINE
Nema šanse da o ovoj temi pišem objektivno. Desetak sam godina bio njen sudionik u nekoj od uloga i jasno da iman emociju spram tog događaja.
Stječe se dojam da to više nije „ona“ Olimpijada. Sigurno je da se s godinama „ispere“ entuzijazam i definitivno nije lako držati konstantu u angažmanu. Ali, koga?
Djece? Mislite da ovi današnji klinci ne jedva čekaju Olimpijadu? Siniša? Mislite da glavni tajnik SZGL više to ne radi sa strašću? Ne znam u što od toga više sumnjam.
Zato, ostaju nam profesori Tjelesne i zdravstvene kulture. Vrlo je teško kritizirati njihov rad jer je danas biti edukator u školama vjerojatno jedan od najzahtjevnijih poslova u ovom društvu, ali dojam je da aktualni (a, iskreno, ne znamo ni koji su po labinskim školama) nemaju tu razinu posvećenosti, barem ne onakvu kakvu je imala stara, iskusna garda, koja je doduše i znala pretjerati u borbi za što bolji rezultat.
No, kako to najčešće biva, od jedne smo krajnosti došli u drugu. Najprije nam je previše stalo, a onda nam više nije stalo. Olimpijada OŠ Labinštine je trenutno kao stara ljubav. Plamen je izgorio, ali tko zna, možda je vrijeme za neku novu romansu?
Klinci to zaslužuju – zašto ovi danas ne bi imali ono što su imali njihovi pet, sedam ili deset godina stariji?
JESMO SE ZA OVO BORILI?
Svakom normalnom i zdravom je drago što su Labudice u prvoj ligi. Super je to za rukometnu atmosferu u gradu, super je za imidž, sve to stoji.
Ali, ovog ljeta dogodila se velika promjena kadra uslijed koje je u posljednjoj pobjedi ŽRK Rudar sudjelovalo 10 (deset) igračica koje nisu rukometno ponikle u Labinu.
Njih pet jesu. Jasno je da za viši rang Labudicama treba pomoć iz drugih sredina, ali mora li omjer baš biti 5-10?!
Jesmo li se za ovo borili? Ipak, sve će itekako imati smisla ako ove godine budu blizu europskih utakmica, onda je to jedan novi sadržaj u gradu i sigurno ispisivanje povijesti.
Ovako, dobra je juha, sve je u redu, ali nedostaje malo soli…
NAŠI, VAŠI, NJIHOVI, MOJI, TVOJI…
Situacija sa starogradskog trga pokazuje kako smo kao društvo bespotrebno zabrazdili. I mi mediji, i navijači, i simpatizeri, i svi zajedno.
Nogomet je samo igra, to bi morala ostat, a tko za koga navija – je li to stvarno toliko važna stvar?
Nakon ovih događanja, ne samo u Labinu, mi ćemo sigurno malo promijeniti smjer objavljivanja. Očito, ono što je nama bezazleno, mnogima nije.
