Dobro došli dragi čitatelji i od srca svima hvala na velikom broju komentara i pohvala na moju prvu kolumnu. Vaše predivne riječi dodatno su me motivirale za pisanje i rad općenito.
Danas krećemo sa našim putovanjem u neka bolja, sretnija i zdravija vremena. Navesti ću nekoliko točaka, sa kojih je po mojem mišljenju najstabilnije krenuti. Usredotočiti ćemo se na temelje dobrobiti i kasnije kroz buduće kolumne i detaljnije razgovarati o pojedinim temama.
VRIJEDNOST ZAJEDNICE
Šokantno je kakvi smo postali jedni prema drugima, tek kad shvatimo koliko je vrijednost zajednice velika, postići ćemo najviše i biti najsigurniji. Ovdje bi se trebalo vratiti daleko u prošlost kada su ljudi živjeli u plemenima, na njihovim navikama učiti kako pomoći jedni drugima umjesto odmoći.
Malo je reći da u današnje vrijeme nemaš susjeda, nemaš ni obitelj! Djecu imamo sve kasnije i sve manje, a sa užom i širokom rodbinom imamo daleke i hladne odnose.
Moramo se vratiti u zajednice, onoliko koliko nam je to moguće, ali početi od obitelji a onda dalje. Kad bi živjeli u većim i jačim zajednicama umjesto individualno, pomagali bi jedni drugima i svi bi imali sve, a ovako, danas, za svaku sitnicu plaćamo za pomoć, ako je takva uopće dostupna.
Što smo sebičniji, manje imamo. Radite na tome da oko sebe stvorite korisnu i čvrstu zajednicu u kojoj svaki individualac sudjeluje. Ako je to obitelj, potaknite jedni druge da živite čim bliže, razmjenjujete vlastite proizvode i zajedno stvarate budućnost. Ako je to neka veća zajednica kao npr. selo ili naselje, potaknite jedni druge da budete u dobrim odnosima, pomažete jedni drugima u cilju stvaranja bolje zajednice i nađite načine kako se osloniti jedni na druge u teškim slučajevima.
Kada bismo uspjeli stvoriti takvo okruženje djeca bi manje vremena provodila sama sa tehnologijom zatvorena u kući, a više vremena vani ili sa prijateljima i rođacima, također smanjile bi se potrebe za vrtićima i dadiljama jer bi bili dobra i zdrava zajednica.
Neopisivo je tužno da danas ni ne poznamo neke članove obitelji, ne provodimo vrijeme više zajedno i ne stvaramo zajedno, nego jedni protiv drugih. Isto je i još gore sa susjedima, imala sam priliku o tome razgovarati sa starijim stanovnicima u mom selu i pričali su kako su nekad dvorišta bila puna ljudi koji nešto rade, a prolaznici su često šetali cestama i čavrljali sa svima.
Danas vidimo samo aute i zatvorene kuće, čak nema ni djece vani skoro nigdje, prazno i zastrašujuće kad pomisliš na što smo se doveli i koliko smo ustvari sami u slučaju neke nevolje.
O ovome bih mogla pisati u nedogled jer je to jedna od točaka koja me najviše pogađa ali kao i o ostalim točkama, i o ovoj ćemo u budućim kolumnama raspravljati dublje, a do tada, volite se, upoznavajte i družite.
POŠTOVANJE I ODGOJ
Od kada internet i okolina umjesto roditelja odgajaju djecu, poštovanje se istopilo kao sladoled na Suncu. Djeca znaju imenovati najnovije hitove, nabrojiti sve aplikacije, ali ne znaju reći dobar dan. Roditelji pravdaju svoju neodgojenu djecu kad su bezobrazna u školi pa su i profesori izgubili autoritete.
Svi se sjećamo jednog profesora iz školskih dana kojega smo čekali na mjestu, na nogama, prestrašeni i koncentrirani…pišite nam, ima li danas takvih ili je sve u rukama djece?
Tjera se djecu na perfekcionizam kako bi se impresionirali nepoznati ljudi…’’ne daj Boh da moj ima tri, a od pretelice sin se petice va škole…ne daj Boh…’’ Liječimo li svoje neuspjehe u njima?
Nekad smo dolazili kući iz škole plavi i još bi doma šutjeli da ne dobijemo kaznu ili još batina od roditelja, ali bar smo znali tko je glavni i kad smo prešli granicu. Djeci treba struktura, rutina, sve što se danas izgubilo dovelo je do toga da ih nitko ne odgaja i sve im se servira na dlanu.
Od kada sam i sama majka, ostala sam zapanjena koliko roditelji previše paze na svoju djecu, ne smiju se isprljati, ne smiju u visoku travu, ne smiju po kamenjima, ne smiju se penjati, ne smije kapljica kiše ni pahuljica snijega na njih pasti…ne smiju biti djeca i ne smiju živjeti.
Ali, oni odlučuju kad će ići spavati, vise budni do 22-23 h, koriste tehnologiju i jedu smeće od hrane i onda im se dijagnosticiraju navodni ADHD-ovi i slično zbog čudnog ponašanja, kako tužno.
SKROMNOST I ŠTEDLJIVOST
Nije da su samo stvari svaki dan sve skuplje i skuplje nego smo se mi naučili na pretjeranu kupovinu svega i svačega. Također nam kompanije sa svih strana guraju reklame u lice a i podsvjesno preko raznih influencera i marketinških trikova. Nakupovali smo toliko stvari da imamo za sljedećih pet generacija, zatrpali smo planetu otpadom i naučili djecu da ne cijene ništa.
Imamo toliko odjeće da zaboravimo na nju, djeca imaju toliko igračaka da ne cijene nijednu, trošimo na materijalno umjesto na iskustva i kupujemo apsolutno sve pogodnosti kako bismo izbjegli neki oblik truda ili rada.
Što je u ovoj priči najtužnije, svojim novcem ne hranimo svoju zajednicu niti svog susjeda nego nepoznate strane monopolske kompanije čiji je glavni cilj novac, a ne dobrobit ljudi.
Nekada je naš nono sa rudarskom plaćom uzdržavao ženu i osmero djece, a danas dvoje uspješnih roditelja jedva spajaju kraj s krajem kako bi uzdržali jedno ili dvoje djece. Gdje smo pogriješili? Ne razlikujemo potrebne stvari od onih nepotrebnih i masovno trošimo na ono što možemo učiniti sami.
U budućim kolumnama ćemo zajedno detaljnije učiti kako i gdje uštedjeti i kakve proizvode izbjegavati i poticati jedni druge na učenje novih vještina.
KUHANJE OD NULE
Ako već niste, počnite sve obroke Vaše obitelji kuhati od početka. To je jedna od onih točaka koje imaju domino efekt i vode Vas dublje u samostalnost. Kada počnete kuhati sve obroke od nule, s vremenom čete htjeti koristiti bolje i bolje sastojke što Vas vodi do kupovanja izvan velikih marketa a potom do uzgoja svoje hrane.
Svaki put kad šetam supermarketom ostanem šokirana koliko malo proizvoda imam na izboru za kupiti a da nisu puni kemikalija i da nemaju listu sastojaka dugu kao poglavlje knjige. Tražim, planiram i kombiniram proizvode kako bih svoju obitelj hranila sa čim manje prerađene hrane.
To me s godinama prakse dovelo do velikih ušteda i kupovanju puno manje namirnica. U mojim kolumnama zajedno ćemo učiti načine uzgoja, pripremanja i kupovanja hrane, jedva čekam čuti Vaše najdraže recepte i metode uštede.
Odakle početi:
- dobro vremenski isplanirajte obroke Vaše obitelji u skladu sa obavezama
- kupujte rjeđe i organiziranije
- na internetu ili u knjigama pronađite za početak brze i lake recepte (razne tjestenine, fritaje, risotte, juhe i sl.)
- zamijenite sve svoje obroke nečim domaćim, kuhajte i marende užine Vašoj djeci i partnerima (upravo su to obroci u kojima se najviše konzumira kupljena i prerađena hrana)
- pecite kruh i deserte
- ako imate starije ili bolesne članove obitelji, smislite plan kuhanja koji će uključiti i pomoć njima
- ukoliko imate kućne ljubimce, potrudite se pronaći plan kuhanja i za njih
UZGOJ VLASTITE HRANE
Ovdje dijelimo naša iskustva na dvije skupine ljudi, oni koji žive u kućama i oni koji žive u stanovima.
Moguće je u oba slučaja, ali u slučaju stanova ograničeno zbog manjeg prostora.
Iako živim na selu, svoje vrtno putovanje započela sam kao da živim u stanu, u vazama, i dan danas neko od povrća sadimo na taj način, tako da iz iskustva znam da je moguće. Potrudite se pronaći videe i stranice na tu temu i krenite od najlakših i najosnovnijih namirnica.
Uzgoj hrane je također jako zdrav za psihičko zdravlje, osjećaj sreće i ponosa kad jedete svoju hranu je neopisiv. Ukoliko imate ograničen prostor, socijalizirajte se sa ljudima koji su Vam voljni pomoći u tome.
Vrijeme za predsadnju je već sada, ukoliko želite ovu sezonu imati čim više svoje besplatne hrane, krenite odmah! U male šalice sada sijemo paprike, patlidžane, tikvice, začine, blitvu, salate, jagode…., a u veće vaze krumpir, luk, mrkvu i sl.
KUPNJA OD BLIŽNJIH ILI NA TRŽNICI
Sve ostale proizvode koje ne uspijete sami uzgojiti potrudite se da kupujete od bližnjih članova zajednice ili na gradskoj tržnici umjesto u velikim trgovačkim lancima. Puno je zdravije, prirodnije i bolje je za zajednicu da podržavamo jedni druge. Tako ćete i steći nova iskustva i prijateljstva te uvijek biti sigurni da svoju obitelj hranite samo najboljim sastojcima.
ČUVAJMO SVOJ OKOLIŠ
Bilo to selo, grad ili neka destinacija putovanja, uvijek imajte na umu čuvati okoliš i pridonositi ekosistemu koji nam nažalost izumire. To je ono što ćemo ostaviti mlađim generacijama, ne želimo da žive na planeti punoj smeća i da nemaju pitku vodu.
Tretirajte okoliš kao vlastitu kuću, budite uredni i korisni i time ćete se i Vi bolje osjećati u čistoj i zdravoj okolini. Pomognite životinjama jer one nemaju nikog i većina njihovih patnji je uzrokovana baš od nas ljudi. Pridonosite ekosustavu sadnjom drveća i cvijeća i čim više vremena provodite na otvorenom.
