Dobar dan svima, kao i uvijek želim Vas najprije pozdraviti i zahvaliti Vam na ogromnom broju čitanja i sudjelovanja u razgovoru.
Par puta sam pomislila…da sutra stave kruh sedam Eura i mlijeko deset, žalili bi se par dana i onda počeli to plaćati htjeli mi to ili ne. I tako u nedogled, oni dižu cijene a mi se samo žalimo i na kraju pristanemo.
Zašto? Jer smo u današnje vrijeme 100% ovisni o sistemu. Iskreno, ni ne zaslužujemo drukčije, oni koji nas iskorištavaju rade to otvoreno, a mi ne mrdamo.
Sve što smo mi nesposobniji, stvari su skuplje… Sistem zna da smo ovisni o njemu i da se sa nama može manipulirati. Koliko godina je ljudima trebalo da izgubimo skoro sve vještine i postanemo udaljeni od prirode? Otprilike stotinjak, a tisuće, milijune godina prije znali smo preživjeti sami.
Naši preci su živjeli od sebe i svojih bližnjih, svoje zajednice. Sa njima se nije moglo tako lako manipulirati jer su sami radili skoro sve. Živjelo se je od onoga što se je imalo, jelo se je ono što se uzgojilo i bilo dostupno.
Na naše pretke eventualni rast cijena nije toliko utjecao.
Mi s druge strane smo naučeni živjeti od onoga što nije naše i plaćati skoro svaki segment svog postojanja. Mi želimo jagode u Novembru i pomidore u Decembru jer nemamo ništa svoje i ne znamo drukčije. Nije ni čudno da su skupi. Na svijetu je 8 mlrd ljudi, od kojih jako mali postotak koristi svoju hranu, tko će i kako hraniti sve te ljude,
Danas u našem običnom danu, platimo skoro za svaku uslugu i svaki komadić hrane koju u sebe unesemo. Tražimo izlike umjesto rješenja…nemam vrt, nemam zemlje, nemam vremena…a na drugu stranu prodajemo svoju svetu istarsku zemlju, i ono najdragocjenije, svoje vrijeme.
Primjer okrenutog svijeta je što plaćamo nekome drugome da bi kod njega došli raditi prazan rad – teretane, dok nam na primjer nona kupuje drva, prijatelju nema tko pokositi vrt, a obiteljske zemlje zjape neiskorištene. Sve što ranije shvatimo da je većina resursa besplatna, brže ćemo prestati biti zamorci u nečijem kotaču.
U petoj kolumni izmjenjivali smo savjete kako uštedjeti novac u kućanstvu, ta tematika je beskonačna, vodi do nule, cilj joj je nula… Još mnogo kolumni će biti tome posvećeno.
Ključ je u zajednici…. Čovjek sam ne može sve stići, sve što nam je veća zajednica, lakše nam je. A mi se sve više otuđujemo i imamo sve manje potomaka, nismo u kvalitetnim odnosima ni sa onim ljudima koje imamo.
U zajednici se poslovi i potrebe mogu dijeliti, ljudi mogu jedni drugima pomoći i resursi se mogu izmjenjivati.
Primjeri stanja u današnjem vremenu:
- Recimo kuhate ručak, vaša sestra isto kuha ručak, također vaša majka, a i kunjada. Umjesto da jedna žena kuha jedan dan, druga drugi itd… Ostale žene bi se tih par sati u svakom danu mogle posvetiti nečemu drugome u kućanstvu.
- Kupujete krumpir za dva Eura po kilogramu, a zemlje zjape neobrađene
- Kupujete haljinu za 28 Eura umjesto da vam je ušije recimo tetka ili baka
- Naručujete “fast food” večeru za 32 eura jer vam se ne da sami skuhati za tri eura
- Kupujete “bonagraciju” za 14 eura jer vam je muž ne zna izraditi za jedan euro
- Plaćate vrtić 50 eura jer vam djeca nemaju gdje biti besplatno
- Kupujete sok za tri eura jer ne znate sami napraviti domaći za 30 centi
- Plaćate račun za vodu 27 eura jer više nitko nema “kalanicu” koja je free
- Plaćate majstora 42 eura jer vam muž ne zna popraviti mašinu za odjeću besplatno
- Plaćate dječju odjeću 38 eura jer je sramota nositi naslijeđenu
- Plaćate novu komodu iz Ikee koja će se raspasti za devet mjeseci 120 eura jer je sramota imati staru drvenu
- Kupujete marendu na poslu za šest eura jer vam je nema tko doma pripremiti za dva eura
- Plaćate grijanje 67 eura mjesečno jer nemate drva koja su besplatna
- Rođendane plaćate 150 eura u igraonici jer doma više nije fora
…ovo bi mogla biti kolumna za sebe, još ćemo primjera dati u budućnosti…
Zamislite selo ili mali gradić u kojemu je sve besplatno, čisto, obrađeno i odiše domaćim proizvodima… Onima koji su upoznati sa Tolkienovim radom odmah će na um pasti nešto kao hobbitland 🙂
Takvo nešto nije fantazija niti nemoguće, nemoguće je jer smo si mi stavili blokadu i navikli sve na gotovo. U zajednici svaki pojedinac ima funkciju i vještinu.
Okružite se dobrim, vrijednim i pametnim ljudima…u današnje vrijeme teško je pronaći istomišljenike i ljude spremne na nešto, ali čovjek treba biti redovan, uporan i pozitivan u svom cilju.
Više vrijede dva dobra čovjeka nego 20 beskorisnih. Nekada je teško nekoga udaljiti iz života zbog dugih poznanstava ali potrebno se je osloboditi ljudi za koje mislite da Vam piju vrijeme, energiju ili produktivnost.
Sve je moguće uz predanost, rad i jasan cilj.
Pitanje je dokle će nas iskorištavati dok se ne probudimo i naučimo raditi zajedno, kupujući od sustava ustvari radimo jedni protiv drugih. Dok iz nas ne istrijebe zadnju kapljicu čovječanstva, postojanja, vremena i ljubavi.
Ova tema je jako duboka i poteže mnoga pitanja, nadam se da ćemo u budućnosti savjetovati i podržavati jedni druge i raditi na našoj zajednici.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Labinske Komune
