RETROVIZOR | Novogodišnji malonogometni turnir u Labinu – što smo saznali?

Jučer je ispred dobro popunjene tribine velike dvorane Sportskog centra Franko Mileta u Labinu odigran još jedan Novogodišnji malonogometni turnir u Labinu u organizaciji Elvisa Brečevića i Miljenka Iljadice. To će ovog ponedjeljka biti tema Retrovizora, pa pogledajmo što smo saznali.

LABIN IMA INFRASTRUKTURU I KADROVE ZA OVAKAV TURNIR

Ovako veliki turnir može se odigrati samo u dvije dvorane, što mnogi gradovi nemaju na ovoj blizini, pa se može reći kako je Labin i infrastrukturno „podložan“ za ovakav turnir, koji je u tri dana u SC doveo nekoliko tisuća ljudi, dvije minimalno.

No, treba reći, ima i kadrovska rješenje. Brečević i Iljadica okupili su oko sebe ekipu koja je uspjela izdržati sve izazove koje ovakav turnir nosi, a koliko je to zahtjevno, zna samo onaj koji je nekad nešto organizirao. Naravno, propusta je bilo, uvijek će ih i biti, ali turnir je na zavidnom nivou, stoga – bravo za njih dvoje, ali i cijelu ekipu u pozadini, počevši od Verbanca pa nadalje.

LABIN IMA NOVOG PREDVODNIKA GENERACIJE NOGOMETAŠA

Harlem Klinci AutoOtpad Trumić je bila prosječna ekipa. Mogu se i naljutiti, ali nadamo se da neće, ali nije tu bilo provjerenih iskusnih futsal imena, već samo talentirana mladost koju je Rudar školovao u godinama iza nas.

No, jedan se od njih izdvaja, ne samo igrom, već ponašanjem. Paolo Juričić prvi je strijelac seniora Rudara te kao takav sigurno prvo ime te momčadi, ali to ne pokazuje samo golovima i driblinzima, već još i više htijenjem i ponašanjem.

Aplauz kojeg je dobio od tribina dvorane nakon priznanja kako je dodirnuo loptu te da je korner za suparnika je pokazatelj da ljudi i dalje cijene poštenje i sportski duh. Paolo to ima, ponaša se ispravno i odaje dojam sjajno odgojenog mladog čovjeka.

ALEN LALIĆ JE FENOMEN

Kad smo već kod pravog sportskog duha i svega onog što krasi osobe koje postaju i ostaju kapetani momčadi, moramo se zaustaviti i kod Alena Lalića. Legenda futsala ovih prostora rođena je 1978. godine, dakle trenutno je u 45. godini života, a jučer je odigrao pet gotovo kompletnih utakmica.

Tu bi činjenicu trebalo objasniti nekakvim znanstvenim radom ili medicinskim nalazom, jer radi se o fenomenu kojeg možda nismo svjesni. Ritam seniorskih utakmica bio je ekstremno visok, a ni veteranske nisu bile šetnja s toliko igrača u tridesetima, a on je četvrtfinale, polufinala, utakmicu za treće mjesto kod veterana i finale kod seniora odradio gotovo bez izlaska s parketa.

Apsolutno nevjerojatno. Jedan od najvećih igrača futsala koji je ikad kročio labinskom dvoranom.

LABIN NEMA SPORTSKO ZAJEDNIŠTVO I SINERGIJU, VEĆ OZBILJAN PROBLEM KOJI TRAJE GODINAMA

Događanja na U9 turniru ne treba naglašavati, nažalost, tako je već neko vrijeme, par godina, ali prvi korak ka rješavanju problema je priznavanje da ga imaš. Izjave o tome kako nakon dugo godina u labinskim nogometnim krugovima opet vlada zajedništvo i sinergija nikako ne pomažu aktualnoj situaciji, već samo pod tepih guraju probleme koji su sve veći i očitiji.

Nažalost, ispaštaju samo djeca, oni najmlađi koji se polako već i navikavaju na stvari koje nisu normalne i koje treba početi rješavati. Prije dvije-tri godine, kad sam prvi put pisao o ovom problemu, rekli su mi da sam subjektivan i da „držim jednu stranu“. Eto, sad je valjda ne držim, ali čvrsto držim i nastaviti ću držati stranu djece koju odgajamo, ili sada odgajate, na način da sport razdvaja, a ne spaja.

Ovo već odavno, a kako vrijeme teče, sve više, ne mogu riješiti klubovi sami.

Facebook
Twitter
WhatsApp
Email

pročitajte još