Nesreće se događaju i sastavni su dio naših života. Pa, ipak, ova jutrošnja na cesti za Prtlog dobro nas je svih potresla. Osobno, još me trnci povremeno prolaze, možda i zbog toga što na dnevnoj bazi radim s „klincima“ tih godišta.
One koje treniram, znaju kako često i na treningu znam reći – „Ako se previše zabavljaš, nešto radiš krivo.“ U prijevodu, od pretjeranog „smeha“ pride i plač. Nadajmo se kako će ovo biti velika škola za aktualne maturante, ali i sve buduće – norijada (i to ime bi trebalo otići u ropotarnicu povijesti, tek sad postaje jasno koliko je debilno) nije kraj.
Ne ponašajmo se kao da je to nešto posebno važan dan. Se sjećate svoje norijade i što ste taj dan radili? Ali, čak i da je – ne bi trebao biti kraj, ali ničega, čak ni obrazovanja. Nema prestanka učenja i obrazovanja u životu, to je valjda svima jasno.
Budimo kao društvo zahvalni da je sve prošlo u najboljem redu. Ovakvi su događaji idealna prilika za reset i promjene.
Zamolio bih sve komentatore da ne traže krivca ili krivce i da budu dostojanstveni. Ovo je splet okolnosti nakon niza loših odluka koje se ne smiju ponavljati u budućnosti. Ali, krivac za ovakav događaj nije jedan, već kompletno društvo koje normalizira stvari koje to ne bi smjele biti.
Za kraj, apelirao bih na kolege u medijima, ako itko ovo čita od njih. Budimo ljudi. Šturi u ovakvim izvještajima. Ovo čitaju i njihovi roditelji. Da, pokoji klik će biti manje, ali nije normalno objavljivati dijete koje nepomično leži na asfaltu ili ulaziti u nepotrebne detalje.
Dan 26. svibnja 2023. treba ostati upamćen kao jedan od onih dana kad smo kao društvo imali veliku dozu sreće. Budimo zahvalni.
