BARKARIOL
Šjor Ivo, nije važno što ste vi kozmonaut, već što ste prije svega dobar čovjek!
Šjor Ivo je Ivo Andrić, a autor ove rečenice Tomažo znan kao Barkariol.
Rečenica je izrečena na moru, po povratku sa izleta na Molunat, u doba kada su svemirom letjeli poznati kozmonauti, a na barci se smijalo društvo, koje je toga dana razveselilo konavosko vino, pa su se Tomažu Barkarioli pomiješali kozmonauti o kojima je slušao na radiju i nobelovac kojeg je prevozio u barci.
MEĐUTIM
U razgovorima s Andrićem, koji nikada nisu bili predugi, Maksimilijan Erenrajh Ostojić dotakao se i razlike između duhovne situacije njihovog, Andrićevog i Ostojićevog vremena, i one uoči Prvog svjetskog rata.
– U suštini se ne razlikuje – rekao je Andrić. – Iako je nauka veoma napredovala. Ipak, sve to nije bitno preokrenulo osnovnu situaciju: čoveka i dalje ispunjava pomamna glad za saznanjem, kojoj u suštini robuje, iako se odavno mogao uveriti da samo saznanje bez unutarnjeg preobražaja ništa suštinski ne mijenja. Čini se da danas dobar deo sveta živi u znaku saznajnog grča koji se zarazno prenosi. Šta sve čovek preduzima da bi po svaku cenu krenuo dalje? Menja uglove posmatranja, spreman da sve postavi naopačke, čak i svoje mišljenje, uveren da bi mu to moglo pomoći u objašnjavanju onoga što nije objašnjeno. Da li se to isplatilo? U pamćenju mi je jedan hodža iz moje mladosti. Voleo je za lepih dana da ispred kuće sedi prekrštenih nogu, izmiren sa sobom i izmiren sa svetom.
Reklo bi se da ništa nije moglo da ga izvede iz njegove, reklo bi se, obamrlosti; kao da je tada živeo van prostora i vremena. Istina, u ono vreme još nisam bio u punoj meri svestan prave prirode hodžinog duševnog stanja. Tek kasnije, kada sam se upoznao sa svetom drugačijim od Bosne, shvatio sam da je hodža oličavao životni stav za koji, danas, ne bih smeo da tvrdim da je prevaziđen. Svestan sam toga da ja nisam sazdan da se ponašam kao hodža, ali sam uprkos tome uveren da je on bliži osećanju sreće kao duhovne i duševne smirenosti nego oni koji krajne nervozno pokušavaju da to ostvare drugačijim sredstvima. Kada se dobro razmisli hodža je postigao, da se poslužim modernom terminologijom, maksimum sreće sa minimumom napora.
– Znači li to da su svet, civilizacija, iz kojih je hodža ponikao, superiorniji od civilizacije na Zapadu?
– Teško je na to odgovoriti. Ne može se za promašeno proglasiti sve što je ostvareno na Zapadu. Taj svet je dao velike humaniste, umetnike, pesnike, lekare, moraliste. Apsurdno je pomišljati da se svega toga odrekne samo zato da bi se vratilo unutrašnjem miru hodže koji sedi ispred svoje kuće u jednoj bosanskoj kasabi. Međutim, nešto je izvesno: put kojim je naša civilizacija krenula sve dalje vodi od hodžinog mira. Kuda će odvesti čoveka? Ponekad sam sklon da pomislim: kada naši potomci prokrstare planetama i nasele ih možda će jednog dana shvatiti da u celoj vasioni nema ničeg vrednijeg i lepšeg od duševnog mira u hodži iz dana moje mladosti.
NA VRHU SVIJETA
Na vrhu svijeta ima i najviše smeća. Od suvišnih zdjela i žlica, šatora i boca, preko boca kisika do tona ljudskog izmeta. Smeće iz himalajskih ledenjaka isplivat će tek za par stotina godina. Svetište su pretvorili u smetlište. Početkom 2024. pronađeno je rješenje: bogati penjači svoje će smeće obavezno nositi sa sobom.
PONEDJELJAK
Kad je Danijel Dragojević bio živ, bilo mu je lijepo čekati četvrtak, najdraži dan: četvrtak je pouzdana sredina, pjevao je Danijel Dragojević, tri dana s jedne, tri dana s druge strane. Nakon devedesetog rođendana Danijel Dragojević preživio je još tri četvrtka, nije ga više bilo u ponedjeljak, ostavio nam je četvrtak, to malo sunce, da s njime nabrajamo i zbrajamo.
PRVI ASTRONAUT
Prvi uspješni astronaut, gospodin Ham, posljednjeg je dana siječnja 1961., na posao putovao 254 kilometara, vezan, u raketi, krenuvši iz Cape Canaverala na Floridi, i posao obavio kada je pedeset puta potegao ručicu. Za misiju su gospodina Hama iz Kameruna, posredstvom sustava banana i električnih udara, pripremali dvije godine. Gospodin Ham imao je sreće, prilikom pada kapsule u ocean nije se utopio, za plaću je dobio jabuku, a od ozljeda na radu zabilježena je samo masnica na nosu. Prvi uspješni astronaut mirovinu je dočekao sam, i usamljen. Preminuo je 1983. Ostaci njegovog mesa počivaju u Međunarodnoj svemirskoj kući slavnih u Almogordu u Novom Meksiku a kosti u Nacionalnom muzeju zdravlja i medicine u Washingtonu.
Prva čimpanza poletjela je u svemir prije treće čimpanze.
PRVE ASTRONAUTKINJE
Prve uspješne astronautkinje bile su drugarice Belka i Strelka, u kolovozu 1960., i neimenovani miševi, zečevi, štakori, biljke i gljive, članovi posade. Njihov je uspjeh baziran na Lajkinom neuspjehu tri godine ranije. Drugarice Lajka, Belka i Strelka izabrane su za prve astronautkinje jer su bile mješanke, lutalice (manje zahtjevne) i kuje (zauzimaju manje prostora dok uriniraju).
Zahvaljujući neuspjehu drugarice Lajke i uspjesima njenih drugarica Belke i Strelke i gospodina Hama, drug Jurij Aleksejevič Gagarin bio je prvi čovjek (treća čimpanza) koji je letio svemirom. Dva mjeseca i dvanaest dana nakon gospodina Hama drug će Gagarin u 108 minuta obletjeti Zemlju, na kojoj će poginuti sedam godina kasnije, nakon rutinskoga vježbenog leta.
Zahvaljujući neuspjehu drugarice Lajke i uspjehu njenih drugarica Belke i Strelke, gospodina Hama i druga Jurija Aleksejeviča Gagarina, gospodin Neil Armstrong mogao je stupiti na Mjesec i izreći onu slavnu rečenicu.
RIJEČI
Čim sam otvorio oči doznao sam da je u svojoj biblioteci samo za mene pronašla Izmišljotine imenjaka Dragojevića iz 1976. Znam da se u knjizi skriva i onaj omiški epitaf: Hvala ti, Bože, što sam bio na ovome svijetu. Cijeli dan ponavljam ovu rečenicu zahvalnosti, doduše uz dodatak druže ispred Bože, naime hvala je moja najdraža riječ.
Divljenje – iz davnine odgovara drug Thomas Mann na pitanje koja mu se ljudska osobina čini najvrjednijom.
Za druga Heraklita je najvažnija bila – budnost.
SVEMIR
Svemir po kojem živim jako se razlikuje od svemira u kojem živim.
U svemiru po kojem živim:
Bog ne voli bezgrešne, Bog voli grešne, jako, jako:
Bog obožava grešnike jer mu ne mogu oduzeti posao;
ništa i nitko ne mogu me odvojiti od izvora ljubavi i radosti
(ljubav ne može da se zna, ali može da se traži, sluti, u raznim obličjima);
stvarnost je nedovoljna: na svemiru mora da se radi;
ostat ću vječno mlad jer više učim, stvaram nego što trošim
(život je raj za one koji znaju da ne znaju i pakao za one koji ne znaju da ne znaju);
radim što volim i volim što radim;
ne takmičim se s drugima;
ne želim da imam sve:
bolje je više;
ne bojim se:
nadam se.
SVEMIR II
Učim grčki i latinski. Riječ svemir u našem je jeziku potvrđena u devetnaestom stoljeću, nastajala je spajanjem pridjeva sav i imenice mir (stanje bez sukoba, u ruskom, i ne samo u ruskom, znači svijet, znači ono što je lijepo, uređeno, uostalom kao i grčka riječ kozmos, koja je izvorno značila red, ures, nakit), koja ima indoeuropske korijene (meyH- blag, nježan, dražestan, ljubak, odatle i pridjev mio).
Od Danijela Dragojevića spoznao sam uskoću svemira, mnogo malih svemira (primjerice u čaši, u šalici, u kutiji, u vazi) i širokost prema kojoj sve je svemir. Možda.
SVEMIR III
Rekla je: Ti si X, ti si ? Svemir je ∞
Ti si u sredini svemira, tješila me.
Pokušao sam poentirati: I ti, i ti…
SVEMIR IV
Upoznali smo se u Krakowu početkom proljeća 2015. Studirala je naš jezik, dijelilo nas je trinaest svemirskih godina, povezao Danijel Dragojević, na čijoj je prozi i diplomirala na Jagelonskom sveučilištu. Kada se 14. veljače 2020. prvi put udavala čestitao sam joj s Dragojevićem:
JABUKA
Grizemo istu jabuku
ja na jednoj ti na drugoj strani
je li jezik razdora jezik ljubavi ili
grizemo istu jabuku
– ne govori grizi
Kada se u veljači 2022. prvi put razvodila radosnu vijest (njen naslov) je popratila s Dragojevićem:
TKO
Tko je bio gol,
sada ga nema.
Prvi sam joj javio kako je Danijel Dragojević 19. veljače 2024. prvi put umro, definitivno pobjegao u neki drugi svemir, sve, koje je ionako svejedno, Dragojevićevim stihovima:
SVEMIR
Moje neznanje
o svemiru
je lako.
S njim mogu
što hoću
i kamo hoću.
Kao da ga nema.
