Na nedavno održanom Shpeena Doxu prikazan je dokumentarni film Off Season, koji istražuje Poreč izvan ljetne sezone. Iako jedan od najpopularnijih turističkih odredišta u Hrvatskoj, ni Poreč nije uspio izbjeći zamku sezonalnosti – ljeti je to hrvatska prijestolnica turizma, dok je zimi grad koji se vraća svojim stanovnicima i njihovom ritmu života.
Upravo ta dualnost zaintrigirala je autore filma, francuske redatelje Jérémieja Brugidoua i Fabiena Clouettea, da otkriju naličje Poreča koje ne vidi toliki broj ljudi.
Njih dvojica filmski su autori koje povezuje zajednička strast prema pomorskim kulturama. Njihov rad spaja film, antropologiju i književnost, istražujući nevidljive slojeve krajolika i zajednica. Zajedno su režirali niz filmova, od Bx46 u Bronxu (New York) do Whale Fire na obali Bretanje, uvijek s istim ciljem: snimiti skrivenu stranu mjesta za koja svi misle da ih poznaju.
Iako možda ne toliko razvikan kao Poreč, i Labin dijeli istu sudbinu što se tiče sezonalnosti, pa nam je tema bila vrlo zanimljiva. Nakon projekcije na Shpeena DOX-u, uhvatili smo ova dva mlada francuska redatelja za kratki razgovor.
1. Kako je nastala ideja za Off Season?
Kontaktirala nas je Sabina Damiani s aMORE festivala u Poreču preko zajedničke umjetničke prijateljice (Robertine Sebjanović) kako bismo napravili umjetnički projekt na lokaciji. Došli smo u Poreč i projekt je započeo jednostavnom, gotovo mitskom slikom: 21. studenoga sunčeva svjetlost prolazi kroz uski prozor Eufrazijeve bazilike i obasjava lice svetog Maura, zaštitnika Poreča. Taj svjetlosni znak odjeknuo je kao povratak mira nakon ljetne vreve. Željeli smo istražiti što ostaje kada turisti odu – tiše, intimnije vrijeme u kojem se pojavljuje drugačiji ritam života.
2. Zašto ste odabrali Poreč?
Jer utjelovljuje paradoks jadranske obale: ljeti je to svjetska prijestolnica turizma na moru, dok je zimi grad koji se vraća svojim stanovnicima, njihovim ritualima i miru. Poreč nam je omogućio da istražimo taj dvostruki identitet na vrlo konkretan način.
3. I Labin, kao turistički grad, sličan je Poreču. Imate li u Francuskoj gradove slične Poreču i Labinu?
Da, mnogi obalni gradovi u Bretanji ili na Mediteranu imaju istu sezonalnost – intenzivno ljeto praćeno dugom zimskom pauzom. To je univerzalno iskustvo zajednica koje žive između mora, povijesti i turizma. Ta nam je stvarnost dobro poznata, jer je Fabien odrastao u obalnom gradu Saint-Malo, a Jeremie uz Sredozemno more.
4. Vidite li film kao kritiku turizma ili više kao hommage lokalnom identitetu?
Više kao hommage nego kritiku. Željeli smo odati počast stanovnicima, njihovim pričama i vezama s mjestom, pokazati da iza fotografija s razglednice postoji živopisan i složen identitet.
5. Može li Off Season poslužiti kao poziv na promišljanje razvoja turizma u Istri?
Da, suptilno. Film ne optužuje, nego sugerira. Poziva da vrednujemo predsezonu i postsezonu jednako kao i vrhunac sezone – da sporost i ritmove lokalne zajednice gledamo kao resurse.
6. Koliko je trajalo snimanje i s kakvim ste se izazovima suočili?
Snimali smo jedan intenzivan tjedan u studenom. Izazov nije bio tehnički, već poetski: kako prenijeti intenzitet trenutaka koji se na prvi pogled čine običnima i kako omogućiti da tišina i svjetlost govore.
7. Kako ste pronašli ljude prikazane u filmu?
Hodanjem, susretima i slušanjem. Zapravo smo počeli snimati odmah, na putu prema prvom sastanku s festivalskim timom. Stigli smo tijekom noći, a kad smo sljedeće jutro izašli, ljudi su se kretali prema bazilici. Pridružili smo se tom toku i snimili misu, zatim otišli do luke gdje smo naišli na mali festival na molu – ljudi su pekli sardine, zabavljali se i plesali. Osjetili smo dobrodošlicu koja bi vjerojatno bila drukčija u ljetnoj sezoni. Od Alda, brodara, do Suzane, ribarice, pa sve do mladih koji su radili na renovaciji hotela – svaki je susret proizašao iz jednostavnih razgovora koji su polako gradili povjerenje.
8. Zašto vam je svjetlost na svetom Mauru bila toliko važna?
Jer sažima duh cijelog filma: krhko čudo svjetlosti usred zime. To je istodobno legenda i stvarnost – način je to da se pokaže da ovdje postoji i neki drugi život, izvan ljetnih pretjerivanja.
9. Kako ste odlučili o vizualnom jeziku filma?
Tražili smo smirene kadrove, reflektirajuće površine, prenaglašeno zimsko svjetlo i meke ritmove. Lica su snimana gotovo poput ikona, okružena aureolama svjetlosti, kako bismo im dali prisutnost i dostojanstvo.
10. Koliko su tišina i praznina oblikovali estetiku?
Potpuno. Tišina i praznina su zapravo likovi u filmu. Oni otvaraju prostor za susrete i slušanje.
11. Što ste željeli da publika osjeti gledajući jadransku obalu u tom razdoblju?
Mješavinu melankolije i intimnosti, ali i radost – otkrivanje skrivene sezone koja je puna ljepote i dubine.
12. Kako je lokalna zajednica reagirala?
Vrlo toplo. Ljude je dirnulo što su njihovi svakodnevni životi i rituali prikazani i vrednovani na ekranu, umjesto da budu zasjenjeni turizmom.
13. Što vas je najviše dirnulo tijekom snimanja?
Velikodušnost ljudi koji su nam otvorili vrata i podijelili svoje priče. Također, iskustvo života u ritmu grada koji zimi diše drukčije.
14. Postoji li neki poseban trenutak koji vam je ostao u sjećanju?
Da, susret sa Sašom – potpuno slučajan susret s vrlo posebnom osobom. Saša nam je podijelio svoju strast prema zvučnim zdjelama, svoje skriveno imanje na selu i dar za osluškivanje suptilnih stvari. Njegovo sudjelovanje snažno je oblikovalo film, a još uvijek čuvamo komade cedrova drva koje nam je poklonio. Ti komadi upravo sada stoje ispred nas, na našem stolu, šireći magiju na naše ekrane i vremenske crte naših novih projekata!
15. Na čemu trenutno radite?
Nastavljamo istraživati pomorske svjetove. Naši sljedeći projekti bave se drugim obalnim zajednicama, posebno u udaljenim dijelovima arktičke Norveške. Tamo je turizam drukčiji, nišni i usko vezan uz promatranje kitova. Fascinantno je promatrati kako se ta mjesta mijenjaju i kako ljudi i okoliš bivaju pogođeni tim transformacijama.
