Na današnji dan 1952. godine rođen je labinski ‘genijalac pisane riječi’ – Daniel Načinović. Službeno, na papiru, Daniel Načinović (Labin, 29. siječnja 1952.), hrvatski pjesnik, prozaik, esejist, novinar i prevoditelj.
Daniel Načinović jedan je od najistaknutijih suvremenih hrvatskih književnika srednje generacije i, uz pjesnika Borisa Biletića, danas vodeće poetsko ime istarskog književnog kruga.
Bavi se i ilustracijom, slikarstvom i glazbom. Školovao se u Vinežu, Labinu, Pazinu, Rijeci, Puli i Zagrebu. U Pazinu pohađao klasičnu gimnaziju Biskupskog sjemeništa gdje maturira 1969. U Rijeci dvije godine studira filozofiju i teologiju.
Godine 1975. diplomira hrvatski i talijanski jezik na Pedagoškoj akademiji u Puli. Studij talijanskog jezika dopunjava tijekom 1975. na Sveučilištu u Sieni (Italija) te 2002. u Castelaraimondu/Camerinu (Italija). Studirao je i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Daniel Načinović je dobitnik više književnih nagrada i društvenih priznanja. Sudionik je brojnih književnih priredaba, a tijekom 2001. i 2002. godine, zajedno s piscima Vjekoslavom Tomašićem i Juanom Octaviom Prenzom, voditelj je Hrvatske književne radionice u Trstu. Poezijom zastupljen u čitankama “Dveri riječi” (“Profil”, Zagreb, 2004. i 2005.) za VI. i VIII. razred osnovne škole. Jedan je od pokretača i urednika, uz Jasnu Orlić, “Ružmarina”, priloga za djecu “Glasa Istre”.
Mnogi ga poznaju i vole zbog glazbenog stvaralaštva. Više je puta sudjelovao na Melodijama Istre i Kvarnera s unikatnim, specifičnim glazbenim uratcima. Genije, sretan ti rođendan!
