„Franko i Đurđa pridivaju va Labin!“ Vijest je to koja će sigurno razveseliti mnoge, jer ove nedjelje, 30. travnja 2023. godine, s početkom u 20 sati u SC Franko Mileta igra se Casabianca u našem gradu.
Ulaznice po cijeni od 12 eura možete kupiti u Labinu u CB Alter Ego, na Radio Istri u Pazinu ili u Žminju u City Caffeu, ali i putem portala mojekarte.hr. Tim povodom za Labinsku Komunu porazgovarali smo s unikatnim i omiljenim Mariom Battifiacom. Za početak, pitali smo ga za tri asocijacije na Labin. Naravno, oduševio je odgovorom…
„Prva asocijacija – Kova je nasa! Nakon toga Rabac. I Mirta. Vama to ne znači puno, ali meni da (smijeh). Treća? Nekakvi lijepi trenuci na ‘iks’ nastupa s karavanom MIK-a tamo početkom 2000-tih, ali i pojedini prijatelji koje imam tu. Neki žive u Americi, ali po ljetu dođu tu, odakle su rodom“, kaže Mario pa dodaje:
„Uvijek se svađam s ljudima koji mi kažu da samo prolaze kroz Labin. Uvijek ih tjeram da idu „gore“ vidjeti koliko je to lijep grad. Kad samo prođeš, ni ne doživiš ga kako zaslužuje.“
Nakon toga, morali smo ga upitati i za labinjonski „zajik“. Vas će publika sigurno „razumit“, ali koliko ti ‘kapiš ca gonaju Labinjani’?
„Prije nego su nastali ovi manji „komuni“, moj i vaš komun za vrijeme Jugoslavije su bili susjedni. Ima san i u razredu u Opatiji kolege koji su govorili „labinjonski“ pa ga jako dobro razumijem. Neću pokušavat govorit, jer bi ispalo kao da se zafrkavan, ali jako dobro kapin. Čak i Đurđa alias Irena razumije, jer ona dolazi s Krasa (op.a. dio Krka) kamo govore „čokavski“, tako da i ona dobro razumije, i oni puno govore na „o“. Možda vas u predstavi i iznenadimo s kakvu „labinjonsku besedu“ – strpljen, spašen.“
Za kraj, morali smo pitati koja je to po redu Casabianca, jer Mario Lipovšek Battifiaca i Irena Grdinić nastupaju – stalno i svugdje. Točnu brojku nismo saznali, ali samo kad vidimo raspored, sve nam je jasno.
„Mi uvijek prodavamo marketinšku foru da je uvijek nešto jubilarno, ili je pedeseta, ili je stota… (smijeh). Ali, mislim da smo tu negdje oko 120, stvarno nisam siguran u brojku, ali već si pomalo Đurđa i Franko hode na živce. Sad ozbiljno, veselje je donijeti publici smijeh. Vratiti ljude u neka minula vremena i vidjeti da su se ljudi prepoznali u tim situacijama. Tako je i pisana, sa željom da se ljudi prepoznaju u tim životnim pričama. Mislili smo da ćemo odigrati predstavu dva-tri puta, a ovo ni u snu nismo očekivali. Drugo leto već traje da smo bukirani – Dalmacija, Slavonija, Zagreb, totalno smo krenuli van granica naše regije. To što nas ljudi slušaju na čakavštini u tim krajevima nam također imponira i veseli nas. Pridite da se nasmijemo skupa!“, zaključio je Battifiaca.
