Fotografija govori tisuću riječi, stara je izreka, a mi smo danas pokoju napravili „viška“ na manifestaciji obilježavanja 101. godišnjice Labinske republike. No, kako od viška ne boli glava, a iz svake fotografije da se nešto iščitati, evo cijele za čitatelje Labinske Komune.
Također, posebno dojmljiv bio je emotivan govor gradonačelnika Labina Valtera Glavičića koji je ispred mikrofona okupljenima poručio:
“Pozdravljam Vas na Krvove place, povijesnom, simboličnom i memorijskom mjestu na kojem je prije 101. godine hrabrost, odlučnost, pravda i poštenje bilo ishodište koje je ispisalo prva slova istarskog, hrvatskog ali i europskog antifašizma i višenacionalne jednakosti.
Naš zajik, labinjonska cakavica nadjela je ovom mjestu ime „Krvova placa“, crvena placa. KRV naših obespravljeni, ali istodobno i osviještenih, kozmopolitskih rudara, koji nisu htjeli spustiti glavu i trpjeti socijalnu nepravdu, ugnjetavanje i nacionalnu razjedinjenost.
Odbacili su ponuđenu pokornost. Odabrali su borbu za opstojnost i ponos. Svoju su crvenu, krvovu krv herojski ponudili za budućnost svijeta koji želi živjeti drukčije, pravednije, uvaženije.
Utrli su dionicu puta za ljudskost, uvažavanje, moral, najviše vrijednosti. Ta ideja, nažalost ni dan danas nije ideja iz prošlosti. Nije passe.
Ona je i dalje, ili upravo je,- aktualni, univerzalni, svjetski target. Cilj mnogih naroda o čemu nažalost, svjedočimo i ovih dana. Mi Labinjani osjećamo što je borba protiv golijata, protiv moćnika.
No, vjerujemo kao i naši rudari 1921. godine da pravda uvijek, ali baš uvijek pobjeđuje. I zato ova 101. godišnjica Labinske republike na ovom obnovljenom memorijskom mjestu, želi poručiti svima koji pate poglavito u Ukrajini – DA JE LABIN S NJIMA.
Razumijemo, osjećamo njihovu patnju i bol, ali prije svega ponos, snagu dostojanstvo koje mora i hoće iznjedriti mir.
Poručila je to svojom pjesmom i naša labinska umjetnica i kantautorica Elis Lovrić na netom održanoj Dori, na kojoj je zavapila pjevajući na engleskom i na cakavici:
Please, no more war
Vojska gre zdolun,
Mola spi
Nono vrišće, noni ni
soma, soma si
Ma stroha, stroha ni
Da zobin, zobin stroh
Please, no more war.
Molim, ne više rata, odjeknula je Elisina poruka, a mi se njoj priključujemo i kažemo: Farmojmo GVERU, RAT. Farmojmo zlo i slabo.
Naše nesuglasice i različitosti neka budu povod za našu posebnost i bogatstvo.
Neka moćnicima svijeta i diktatorima 21. stoljeća, rudarski Labin i Labinšćina i naša 101. godina Labinske republike budu primjer više od stoljeća duge tolerancije za druge i velikom ponosu na svoje!
Labin i danas živi te svete vrijednosti i zato s ovoga mjesta pozdravljam i sve nazočne predstavnike nacionalnih zajednica u Labinu (bošnjačke, talijanske, slovenske i srpske).
Naše drage prijatelje i susjede, s kojima izgrađujemo svoj grad, našu zajednicu, i naše doma, na način da svima bude jednako DOBRO i prosperitetno.
Ne želimo živjeti u prošlosti, već danas, sada u ovom trenutku.
Razmišljamo u budućnosti jer u njoj će živjeti oni nama najdraži, najsvetiji i najveći, a to su naša DJECA.
Poštovani i dragi prijatelji,
Upravo zato je 2. ožujak tako važan datum za Labin, Labinštinu, čitavu Hrvatsku, za Europu. Dan naše SLOBODE.
Dan kada se prisjećamo i slavimo sve naše borce za slobodu, naše kovare, antifašiste i branitelje,
Rudare u čiju je čast podignut i spomenik koji upravo ove godine kreće u svoju zasluženu obnovu.
Spomenik koji će zasjati novim sjajem kao simbol i spomen na naše najveće vrijednosti, utkane u naša srca baš na ovom mjestu, pred sto i jednu godinu.
Svim građanima Labina i Labinštine, svim ljudima koji teže svojoj slobodi, svome miru – s ovoga mjesta poručujem – SRETNO!”
