KOLUMNA – MATTEA GRGIĆ: Tako živi, a tako…

Piše: Mattea Grgić

Jeste ih voljeli dok su bili tu? Rekli im svaki dan da ih volite? Nazvali barem ponekad, provjerili ako trebaju društvo, ako trebaju pomoć, ako nisu dobro?

Nazovete li sad one koji su još tu, u ovoj dimenziji? Iznenadite ih posjetom samo da ih zagrlite? Imate razumijevanja i trudite se biti dobri prema svakome, iako niste uvijek u stanju i ne zaslužuju svi jednako?

Svi sveti. Dušni dan. Dan mrtvih. Dani kad nahrupimo na groblja i nosimo svjetlosne i cvjetne aranžmane, čak vrlo često u svrhu utakmice tko će više, bolje, skuplje.

Kakav tužan dan, kad obilježimo vrijeme za sve one kojih nema. Kao da ta bol nije prisutna svakim trenutkom, pa treba imati svoj dan u godini, imati naziv i trebamo u tome biti zajedno.

Pomalo je i morbidno, da za mrtve imamo dan u godini, a za žive ponekad ne nađemo ni sat. Pomalo i licemjerno da pohodimo mjesta na kojima su polegnuta tijela onih duša koje nismo cijenili dok su živjele.

Ali, sad ćemo im zapaliti svijeću, odnijeti cvijeće i pomoliti se jer ih više nema i nisu tu fizički. A vjerujem nekako da su prisutni duhom, da su življi nego ikad i slobodni patnje svih nas koji žalujemo i njih koji su prošli prelazak tamo.

Barem ove dane doimaju se svi živima, počivališta su nikad ljepša i ukrašenija. Osjete se u zraku suze, sjete i beskonačne tuge. Vrzma se klima, stigli su na groblja i oni koji inače ne stignu. Koji se ne sjete nekog svoga ili nemaju vremena. I nije loše ako nemaju vremena sad, važno je da su ga našli tad, dok su uživali zajedno, dok je tijelo bilo iznad zemlje, a duša puna želja i života.

Budite mirni jer dali ste ono najbolje i najvrjednije nekome do koga Vam je stalo. Ako Vam nije važno otići na groblje, ne znači da ste loša osoba.

Dapače, vjerojatnije je da ste znali iskoristiti svaki trenutak dok je netko bio tu. Dok ste mu mogli uručiti svoje vrijeme i natrag dobiti osmijeh, a sad ga možete samo zamišljati i biti zahvalni jer ste ga proživljavali skupa.

Oni koji nisu, imaju razloga za tugu.

I nadam se da to nisu sve osobe koje su se sjatile na groblja jer im je to tradicija naredila.

Facebook
Twitter
WhatsApp
Email

pročitajte još