Na današnji dan je ugašena Labinska republika

Na današnji dan ugašena je kratkotrajna samouprava nastala za vrijeme rudarske pobune na području Labina u Hrvatskoj – Labinska Republika.

Podsjetimo, prije nego što su preuzeli vlast u Italiji, fašistički odredi su zaposjeli sjedište radničkog odbora u Trstu 1921. godine, istog zapalili i napali predstavnike sindikata rudnika Raše. Štrajk labinskih rudara započeo je kada se oko šesto rudara okupilo na trgu u Vinežu (Krvova placa) u znak prosvjeda protiv fašista, koji su u Pazinu zlostavljali njihova sindikalnoga vođu Giovannija Pipan (Pippan). Povodom tog događaja i prijašnjeg robovlasničkog odnosa prema radnicima rudnika Labinštine, dolazi do generalnog štrajka oko dvije tisuće rudara.

Krilatica im je bila kova je nasa (rudnik je naš). Rudari u kratkom vremenskom roku zauzimaju rudnike, organiziraju vlast i naoružane postrojbe, takozvanu crvenu stražu kojom je zapovijedao Francesco da Gioz, kao zaštitu od fašista te sami rukovode proizvodnjom rudnika uz potporu dijela seljaka zemljoradnika.

Talijanska uprava u Istri se odlučuje ugušiti postojanje republike vojnom silom što im 8. travnja 1921. godine i polazi za rukom nakon žestokog otpora rudara. Uslijedila je odmazda i uhićeno je četrdesetak rudara. Smrtno su stradali rudari Maksimilijan Ortar i Adalbert Sykora. Prvom žrtvom Labinske republike može se smatrati Jakov Šumberac Lukić (r. 1890.), koji je umro od posljedica upale pluća 15. ožujka 1921. godine.

On je od upale pluća obolio nakon što je, kao član crvene straže, stražario kod toplane, loše obučen i promočen od jake kiše. Već nekoliko dana kasnije, umro je od posljedica bolesti. Njegov grob je u Nedešćini, a na nadgrobnom spomeniku piše posveta iz koje se razaznaje da je život izgubio kao aktivan sudionik Labinske republike.

Premda nikada proglašena, Labinska republika ostavila je neizbrisive tragove na Labinštini, a imala je i mnogo širi odjek. Taj splet događaja valja sagledavati i interpretirati u kontekstu tadašnjih prilika, osobito na prostoru Apeninskoga poluotoka i sr. Europe. Višenacionalno, ali jedinstveno pružanje oružanog otpora nadirućem fašizmu utrlo je put antifašističkom opredjeljenju žitelja toga kraja. S druge strane, sindikalna borba rudara, usmjerena na tradicionalno traženje radničkih prava, poboljšanje položaja te radnih i životnih uvjeta, sadržavala je i elemente samoodređenja i samoupravljanja, u naivnom i utopističkom uvjerenju da će sami moći odlučivati o svojoj sudbini.

(Tekst: Blog Labinska Republika i Istrapedia)

Facebook
Twitter
WhatsApp
Email

pročitajte još