Mnogo je stvari korona itekako „razotkrila“, a na neke je stvari i situacije dovela potpuno novo svjetlo. Iako na Balkanu, najviše na istoku BiH i u Srbiji, mnogi zagovaraju „povratak na selo“, činjenica je da na našim područjima još uvijek više ljudi odlazi živjeti u velike gradove nego obrnuto.
Barem do pojave koronavirusa. Tek su sada vidljive neke prednosti života na selu koje su prethodno bile uvelike zanemarivane. Prema administrativnim kriterijima – prema kojima su općine ruralna područja, a gradovi urbana, 44% stanovnika živi izvan gradova.
Prema Eurostatu, ta se brojka penje na 47% po čemu spadamo u postsocijalističke države poput Rumunjske, Litve, Latvije, Mađarske, Slovačke koje također imaju tek neznatnu većinu ljudi u gradovima.
Otprilike takva je situacija i na Labinštini, prema tom administrativnom kriteriju. U Labinu je 2011., prema posljednjem popisu, živjelo 11.642 osobe, a u sljedećim općinama – Kršan 2.951, Pićan 1.827, Raša 3.183 te Sv. Nedelja 2.987.
Prema tome, na Labinštini je prije devet godina živjelo 22.590 stanovnika, od čega 51% u Labinu (urbanom području), a 49% na ruralnom području. Dolazak korona virusa u Istru možda je najbolje prikazala prednosti i nedostatke jednog i drugog mjesta prebivališta…
