Nakon duge agonije i nekoliko dana prije 88. rođendana, 4. svibnja 1980., umro je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i njezina saveza komunista, piše francuski AFP o jugoslavenskom vođi koji je odbio pokroviteljstvo Sovjetskog Saveza i čvrstom rukom vladao mozaikom naroda i vjera.
Nakon njegove smrti proglašeno je sedam dana žalosti sa televizijskim i radijskim programima posvećenim njegovom veličanju, simfonijama i tužnim pjesmama.
U ponedjeljak 5. maja iz Ljubljane je prema Beogradu krenuo Plavi voz sa njegovim mrtvačkim kovčegom koji je zastajao putem kako mu bi građani mogli odati počast. U vozu su bili i njegovi sinovi Žarko i Mišo.
Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, u Titovoj rodnoj Hrvatskoj, “voz” su dočekale stotine hiljada ljudi. Građani širom Jugoslavije su na vijest o smrti izašli na ulice, često u suzama, i kleli se “da nikada neće skrenuti sa njegovog puta”. Nažalost, mnogi su danas od tog puta udaljeni da udaljeniji ne mogu bit…
U Beogradu su u izlozima radnji izloženi njegovi portreti sa crnim florom i slogani u njegovu slavu: “Tito, tvoje ime je sloboda”.
Nekoliko sati prije dolaska Plavog voza u Beograd, masa ljudi se po kiši uputila pred zgradu savezne vlade gdje mu je staro i mlado danonoćno, čekajući prije toga satima u redu, odavalo počast do 8. svibnja, prije nego mu je kovčeg omotan jugoslavenskom zastavom sa crvenom zvijezdom.
Tada, 8. svibnja 1980. u Beogradu je pokopan Josip Broz Tito, “najveći sin naših naroda i narodnosti”. Sprovod maršala i doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije na ovim se prostorima i danas naziva najvećim u povijesti.
U špici hladnog rata zbog Tita su prvi put rame uz rame hodali predstavnici Istoka i Zapada, kraljevi i revolucionari. U Kuću cvijeća, zdanje u elitnom beogradskom kvartu Dedinje izgrađenom da bude posljednje počivalište i spomenik vođi Narodnooslobodilačke borbe i jednom od osnivača Pokreta nesvrstanih, došlo je čak 209 izaslanstava iz 127 država svijeta.
Među njima je bilo 122 državna izaslanstva i 68 stranačkih izaslanstva, četiri izaslanstva oslobodilačkih pokreta, devet izaslanstva međunarodnih organizacija i šest ostalih delegacija.
Na čelu državnih izaslanstava bilo je 38 šefova država među kojima su bili i Leonid Iljič Brežnjev, Indira Gandhi, Margaret Thatcher, Sandro Pertinni, Keneth Kaunda, Sadam Husein, Hans Dietrich Genscher, Todor Živkov, Nikolae Ceausescu, kao i četiri kralja, prinčevi i članovi kraljevskih obitelji. Vatikan je poslao dva izaslanika.
Na sprovod je došlo 700.000 ljudi…
