Došli smo do situacije u društvu da se preispituje moral kod ljudi koji vode nacionalni Crveni križ. Ne treba govoriti koliko je to naštetilo ugledu institucije koja radi enorman posao, često i nevidljiv, i sigurno mora biti užasno teško volonterima i djelatnicima Crvenog križa slušati i čitati što se piše o svima njima, iako indirektno.
Zbog toga je zanimljiva današnja objava Morin Hukić koja je ravnateljica Crvenog križa Labin, ali je ovo napisano na privatnom profilu te uz njeno dopuštenje i prenosimo veoma bitne informacije za shvaćanje cijele situacije:
„Da bih lakše objasnila zašto ću reći ovo što planiram, najprije ću doslovce navesti drugo načelo Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, načelo nepristranosti:
“Pokret ne pravi razliku s obzirom na nacionalnu, rasnu, vjersku, klasnu ili političku pripadnost pojedinca, već nastoji ublažiti njegove muke, isključivo vodeći računa o njegovim potrebama, dajući prednost najhitnijim slučajevima unesrećenih.”
Kad se dogodi izvanredna situacija kao što je bio ovaj potres i obuhvaćen je velik broj ljudi koji je pretrpio štetu, a i šteta je takva da će trebati puno vremena da se sanira, izrazito je važno u što kraćem roku ustanoviti broj (i domaćinstava i osoba) i strukturu (djeca, starci…) ljudi kojima se pomaže.
Sad neću govoriti o hrani, higijeni i ostaloj materijalnoj pomoći koja se prikuplja i dijeli, već novcu. Nekoliko činjenica je tu:
– Namjenski prikupljen novac mora se namjenski trošiti
– Svaka banka na to obračunava naknade, btw
– Ako je novac prikupljen za pomoć potresom pogođenom stanovništvu, mora se ustanoviti njihov broj, ali i kriterij podjele (jako zeznuto jer tu ima puno mogućnosti: jel kuća srušena ili oštećena, jel po domaćinstvu ili članu domaćinstva…). Tu ključnu ulogu imaju općine/gradovi s mjesnim odborima, kao i podaci MUPa. Jer, da, već ste i primijetili – činjenica da uvijek ima šaka ljudi koja se krene okorištavati i zbog njih priča o pomaganju počinje imati gorak okus. I nisu sve kuće bile naseljene.
– sjetite se poplava. Mnogo ljudi “zapamtilo je” da je Crveni križ “nešto s novcem…”. E pa to s novcem što je CK učinio (oročio ga) je najpametnije što je zapravo mogao učiniti, s obzirom da nije postojao konačan spisak osoba, čak štoviše, neki vrsni tamošnji političari odugovlačili su s tim da dostave podatke ljuti što im CK stoji nad glavom s nekim redom, što li već (a CK nije mogao pomoći u tom trenu jer je čovjek odbijao suradnju).
– ta pomoć koja se skupi na kraju po glavi stanovnika ili po domaćinstvu ne bude velika da se od nje može sagraditi kuća, jer je i broj ljudi čija je imovina stradala – velik. Al pomoći hoće, to je sigurno. Često je, vidjeli smo to već, jednako važna gesta solidarnosti i ta podrška koja ima divnu energiju.
– i kad se ustanovi kriterij, i onda će biti nezadovoljnih: ako je kriterij “po glavi”, npr. neki bakica i deda dobit će manje iako im je kuća možda oštećenija a penzije nikakve (dakle, nemaju si snage sami pomoći), a više će dobiti obitelj s više djece (iako su radno sposobni i u većoj mogućnosti da si pomognu). Tu će opet bit nezadovoljnika jer nije svima isti socioekonomski status (možda oni penzići imaju troje djece u Njemačkoj koja im mogu pomoći, npr., a ova obitelj recimo kredit). Ako je kriterij “po domaćinstvu”, obitelji s više djece bit će u lošijoj poziciji od samačkih domaćinstava. Itd…
Nadalje:
– ova prosvijetljena bića koja po društvenim mrežama traže da se objave sve uplate i isplate s računa pod hitno trebaju lekciju iz etike, financija i zaštite osobnih podataka.
Takvima svakako pomažu građani (i udruge koje su se prepale pritiska s društvenih mreža, pa ne razmišljaju razborito) koji su se samoinicijativno organizirali kao prikupljači i pružatelji humanitarne pomoći (što je, usput, protuzakonito bez rješenja Županijskoga ureda). Kako im pomažu? Pa tako da fotografiraju i objavljuju izvode bankovnih računa ili iznosa donacija s imenima i prezimenima, papiriće s adresama i raznim podacima, spiskove, fotografije i sl.
To NIJE TRANSPARENTNOST. To je isključivo vidljivost. I to nezakonita.
I još. Ako uplatite na nečiji bankovni račun, dakle bezgotovinski, taj netko vam nije dužan “izdati potvrdu” (osim ako vam to nije porezno priznati izdatak koji želite iskoristiti, pa je tražite). Ako donesete novac (gotovinu), moraju vam napraviti uplatnicu. Drugo ako ubacujete u kasicu (a i ona kad se prazni mora imati svjedoka pri brojanju).
Zašto sve to govorim i kakve to veze ima s nepristranosti?
CK mora ostati nepristran, biti objektivan i dosljedan u određivanju kriterija i pomoći svima.
Građanske inicijative ili ljudi koji uplaćuju “direktno na ime” pomažu samo jednoj ili skupini osoba, nemaju obvezu imati na umu širu sliku i brinuti o tome je li netko dobio više, a je li netko izostavljen, i kome je od njih teže. To su subjektivne i emotivne procjene. Mi si taj luksuz ne možemo priuštiti, ne bi bilo profesionalno i prekršili bismo vlastita načela.
Tkogod želi bilo kada može tražiti pristup informacijama, a ako sumnja na protuzakonite radnje može se obratiti DORHu, što je besplatno.
Nadopunjujem s objašnjenjem načela nepristranosti, po komentarima sam shvatila da nisam bila dovoljno jasna.
Branim načelo na način da ga ŠIRIM i objašnjavam, jer nije jedini razlikovni kriterij nacionalnost, vjeroispovjest i sl. Razlikovni kriterij je i ima li netko internet ili ne, je li netko zavapio da traži pomoć na društvenim mrežama ili ne, je li netko inače društveno utjecajan pa “lakše dolazi do prikolica i kampica” i opskrbljuje si prijatelje i rodbinu za početak od onog koji nije i moguće da je u lošijoj situaciji, razlikovni kriterij je li netko inače član nekog (sad figurativno govorim) nogometnog kluba, kojemu će na individualnoj razini pomoći neki nogometni klub jer se treneri znaju, socijalni status je isto razlikovni element i te kako itd.
Dakle, govorim o tome da pomoć bude distribuirana ravnomjerno, dakle da tu RAZLIKU hoće li netko dobiti pomoć prije ili kasnije može stvoriti i to je li netko glasan i ima poznanstva (klasičan hrvatski recept za rješavanje bilo čega).
