Već dva dana odugovlačimo s pisanjem teksta o događanjima u Općini Kršan, iako svi žele čuti valjda svačije mišljenje, a Bogu hvala, svi ga imamo.
I ako smo dobro uspjeli shvatiti, svi žele čuti „prljave rečenice“ o tome „ki je kemu ča reka“.
Iskreno? Sad je nebitno. Jasno je kako će ovaj mandat biti ekstremno težak za Općinu Kršan, tko god da je vodi, to sada shvaća i načelnica Ana Vuksan, a vrlo dobro znaju i „iskusni lisci“ s druge strane stola.
Ironično, upravo je dio njih posljedični (su)krivac za trenutno stanje.
Jer, htjeli priznati ili ne, sadašnji problemi Općine Kršan nisu počeli jučer. Izvor problema ćemo pronaći u prekrasnim stihovima pjesme Olivera Dragojevića – „Ča je život, vengo fantažija“.
Momčilo Popadić je napisao stihove i u jednom trenutku rekao „„Bumbilo se puno vina, bolila je digod glava“ – točno to se dogodilo i događa Kršancima.
Godinama se „bumbilo puno vina“, bez razmišljanja, samo daj, toči, loči, a sada je došlo vrijeme triježnjenja, manjka sredstava i sada „boli glava“. To je općina u kojoj se uložilo 79 tisuća eura za (valjda idejni) projekt u kojem nisu sređeni imovinsko-pravni propisi. Kad se plaćalo takve cifre, tada se nije “uzimalo pet minuta pauze”.
Mamurluk će potrajati, a to govorimo jer smo igrom slučaja ovih dana došli do frapantnog podatka, u trenucima kada nam sve općine šalju proračune za sljedeću godinu.
1.443.214,00 eura. Znate što je ta brojka? To su rashodi za zaposlene Općine Kršan u 2025. godini.
I to vam vjerojatno ne znači previše. Pa onda, najbolje je usporediti.
Usporedimo najprije Labinštinu. Općine Raša, Pićan i Sveta Nedelja se „kreću“ od 634 do 678 tisuća eura. Da, više od duplo manje.
A, kada se s bogate Labinštine „preselimo“ u središnju Istru? Uspješna Općina Sveti Petar u Šumi za zaposlene ulaže 165.600 eura. Cerovlje 172 tisuće eura, Tinjan 210 tisuća eura. Karojba 199 tisuća eura…
Od ovih omjera „boli glava“ i nas koji nismo „bumbili puno vina“.
Apsolutno aktualna vlast ima prostora za kritike, ne rade sve idealno i sigurno se može bolje, ali problem je samo – tko im to moralno smije govoriti?
Oni koji su tu bili i dizali ruke i kad se stiglo do brojke od 1.4 milijuna eura za zaposlenike? Oni koji su “ulupali” 600 tisuća tadašnjih kuna (teško je procijeniti, ali to je otprilike vrijednost današnjih 150 tisuća eura) u svlačionice nogometnog kluba (bilo kojeg, da se razumijemo, iako je i tad postojala fraza “zlatne špine”)? Ma, forši bolje baš i ne…
Vrijeme je za otriježnjenje, a bilo bi fantastično kad bi svi skupa u Kršanu shvatili da je bolje da si „skupa kuhaju kamilicu“ da glava prođe, nego da se i dalje gledaju zabavljati (sada tuđim) mukama.
