Tomislav Milohanić je pjesnik iz Rapavela kraj Poreča koji je predsjedavao povjerenstvom koje je prosuđivalo o najboljim radovima na ovogodišnjim pićanskim „ferolima i ferolićima“. Govor kojeg je na kraju održao zaista je pamtljiv, pa ga prenosimo u nastavku:
Rad s poezijom, pjesnicima i pjesmama jedan je od najljepših i najispunjenijih. Ispunja srce vedrinom i radošču. Tako mi je zadovoljstvo pružilo i druženje s pjesmama na pjesničkom matječaju Pićonski feroli i ferolići. Što su o stvaranju, jeziku, nadahnuću, pjesništvu rekli meki veliki umovi, veliki umjetnici…
Filozof i teolog Martin Heidegger: „Jezik je kuća bitka riječi.“
Čileanski pisac Antonio Skàrmeta, čiji korijeni potječu iz Hrvatske, a prijatelj i poznavalac pjesnika nobelovca Pabla Nerude: „Tajna poezije zasniva se na nostalgiji onoga što se ima.“ A u njegovom znamenitom romanu Nerudin pismonoša (Žarka strpčkivost) o slavnom nobelovcu, poštar pita Pjesnika: „Vjerujete li da je cijeli svijet metafora nečega?“ U večini slučajeva pjesnik je ‘nevidljivi čovjek’ koji progovara o sebi, o svijetu, o drugima…
Za moj život dajte mi
sve živote,
dajte mi svu bol
cijeloga svijeta,
pretvorit ću je
u nadu.
Dajte mi
sve radosti,
čak i one najskrovitije,
jer, ne bude li tako,
kako će se za njih znati?
Moram ih ispričati,
dajte mi
bitke svagdašnje
jer one su moj pjev,
i tako ćemo zajedno ići,
svi ljudi,
ruku pod ruku,
moje ih pjevanje ujedinjuje,
pjevanje nevidljiva čovjeka
koji pjeva sa svim ljudima.
(Pablo Neruda „Nevidljivi čovjek“)
Poznati španjolski filozof i pjesnik Miguel de Unamuno:
„Svaki pjesnik, svaki stvaralac, svaki novelist – pisati novele (pjesme) znači stvarati – stvarajući likove stvara sebe samoga…
Svaki pjesnik, svaki stvaralac, čak i Veliki Pjesnik, Vječni Pjesnik, čak i Bog, prilikom stvaranja Djela, Svemira, stvarajući ga neprekidno, poetizirajući ga, stvara upravo sebe samoga kroz svoju Pjesmu, svoju Božanstvenu pjesnu.“
Ovogodišnji pjesnički natječaj Pićonski feroli i ferolići okupio je u poetsko jato riječi dvije kategorije.
Kategorija 1-4. raz.
Teme raznorazne, svakodnevne: mjesto obitavanja, odrastanja, djetinjstvo; proljeće, cvijeće, rosa, drvo, sestrinska ljubav…
Zaboravljeni kišobran u ormaru pronađen i korišten na kiši; sretan je jer izvršava svoju pravu svrhu. (pjesma LUMBRELA – 1. mjesto)
Nestašna igra mačke. Pogled iz rakursa mačjeg svijeta u čovjekov. (pjesma MOČAK I ŠPIGETE – 2. mjesto)
Sunce prati razigrani dan. Proleti kao san. Ostaje sjećanje i pjesma. (pjesma SUNCE 3. mjesto)
Maslina vjerno i stameno raste uz kuće, ali i negdje na osami. Višestruko korisna. (pjesma ULIKA – pohvala)
Cvijeće svud nas prati. Krasi ga nježna ljepota, može biti ljekovito, ali ponekad i gorko i otrovno. (pjesma ROŽICE – pohvala)
Kategorija ODRASLI
Zapisano na papir (na hartu) je zapisano u srcu. Proživljeno, proćućeno svim blagodatima i izazovima življenja. (pjesma ĆU ZAPISAT – 1. mjesto)
„Ma se ću zapisat,
a onda ću va libar od duše harte kalat,
va libar kadi se nič ne zabi,
kadi nič ne žmari.“
VERBA VOLANT – SCRIPTA MANET: Riječi lete, a zapisano ostaje. Kao znak, kao znamen. Kao pretočeni, zapečaćeni život i svjedočanstvo. (pjesma NAPIŠENE BESEDE – 2. mjesto)
„Harta je puna,
napišene besede dimboko su zakopale svoje sime,
one su duši lik,
va napišeneh besedah je blagoslov,
one i kad muče na sa glas govore.“
Ostaviti trag u životu. Budan biti, usredotočen. Ukorijenjen u bivstvovanje. Ne ići malen ispod zvijezda. (pjesma ČOVIK – 3. mjesto)
„Z velon veron va se živiš.
Se moreš i se moraš…
Stojiš dokle imaš Koren
Da te drži na kupu.“
Uzeti i prigrliti sve što nam život nosi. Svatko izvršava svoju jedinstvenu avanturu života i ugrađuje svoje iskustvo. Čovjek se često hoće sam uvjeriti i nije mu dovoljno iskustvo i savjet drugoga. (pjesma SU MI MOGLI REĆ – pohvala)
„Zato ću kripko stisnut i lipo i grdo.
I Bogu se zafolit,
za se ča son, son bila i ću bit.“
Simpatična, duhovita i razigrana pjesma o kapi koja prati raznorazne situacije i stanja u čovjekovu životu (pjesma BLAŽENA BARETA – pohvala)
„Bareta nan glovu čuva
A znamo da je va glovi komanda,
a kad se barete pomišaju, barufe ne fali.“
Ljubavna pjesma puna fine preje i čežnje. (pjesma SRCE IŠĆE – pohvala)
„Kat jubav srce išće,
prvo, pokle, mora prit,
kao starac na ugnjišće,
malo dušu si steplit.“
