Kao društvo, konstantno „guramo“ prema ekstremizmu. U svemu. To moramo uzeti u obzir kada promatramo i ove lokalne izbore.
Jednostavno, normalno nam je postalo „dosadno“. Ne samo u politici, nego i u životu. Pristojnost se predstavlja kao slabost, a pravila ponašanja kao nešto opcionalno.
HIPER-PRODUKCIJA SVEGA
Iako su društvene mreže i mediji bili značajni i 2021. i ranije, nikad prije, ali niti blizu, nismo imali ovu razinu „produkcije“ političkog sadržaja. Pressice, priopćenja, izjave, polu-politički eventi, tribine… A, kad je previše svega, onda sve to postaje manje važno. Jer, ono što je u životu važno, „tega“ je malo.
KAMPANJA ZA LOKALNE IZBORE TRAJE CIJELI ŽIVOT
Neke su sredine pokazale kako „instant“ kampanje ne pomažu. Koliko god mu bila dobra ili manje dobra kampanja, Donald Blašković u Labinu nije pobijedio zbog sučeljavanja ili kampanje. Imalo je utjecaja, sigurno, ali pobijedio je – jer je to „Doni“ kojeg ljudi znaju dugi niz godina i on je svoju kampanju, bez da je i znao, radio i 2005. i 2015. godine, živeći život u okvirima svog karaktera.
Drugi odličan primjer za to je Dean Močinić. Općina Pićan je hvaljena i dobro organizirana, ali aktualni načelnik je u jednom trenutku za protukandidata dobio „tiktok“ zvijezdu koja bi u Zagrebu „pomela“, da su se tamo događali izbori za načelnika Pićna.
No, na lokalnim izborima „kampanja“ traje ne četiri godine, nego cijeli život kandidata. Tu se svi znamo i nema skrivanja ni pretvaranja.
LAKO ĆEŠ TI BEZ MENE, AL’ KAKO ĆU JA BEZ TEBE
Naslov iz poznate pjesme se odnosi na Branka Ružića i Općinu Pićan. Jedna zanimljiva politička ličnost, prema svemu sudeći, ne bi trebala ući u Općinsko vijeće Pićna, prvi put.
Potpuno je nevjerojatno kako u političkom svijetu, što god se dogodi – Ružić padne na noge. Posljednja „koalicija“ koju je „iskemijao“ u Pićnu je pomalo nakaradna što se tiče političke logike (koje, istina, ima sve manje svugdje), a video snimak u kojem smireno ispravlja Slivara što treba reći u predizbornom obraćanju dok drže plakat je možda i najduhovitije što smo vidjeli u ovoj kampanji.
Općenito, iako mi nikad nije pristao na intervju, čini mi se da se on najbolje zabavlja od svih. Fiksirao sam na jednoj press konferenciji pogled u njega dok je objašnjavao kako ćemo umirovljenike iz Montovani ili Obrša (nije naveo ta mjesta, nego poručio – iz cijele općine) voziti kombijem u Krbune na dnevno druženje.
Bio je potpuno ozbiljnog lica, ali sam siguran da mu se duša smijala, kao i meni. Politički, za pretpostaviti je da neće nedostajati pićanskom vijeću, ali ja se još uvijek nekako nadam nekom zabavnom intervjuu. I dalje imamo razlog – neuništivi Ružić će u novom mandatu biti županijski vijećnik.
ANA VUKSAN JE POBJEDNICA, KAKO GOD ZAVRŠILO
Političku scenu Kršana je godinama unatrag nekad bilo teško razumjeti i „progutati“. Kada bi imali ogranke tamo, u Kršanu bi koalirati mogli i Domovinski pokret i SDSS. Međutim, nedostajalo je novih lica.
I onda se pojavila ona. Ana Vuksan je stigla kao relativno nepoznato političko ime, ali je svojim nastupom i elokvencijom u startu pokazala kako se radi o ozbiljnom potencijalu. Na press konferenciji u starogradskoj jezgri „izrešetana“ je konkretnim pitanjima kao nitko u protekloj kampanji od svih pressica na kojima sam bio, a način na koji je izvlačila odgovore „iz rukava“ djelovao je zaista impresivno.
U drugom krugu može biti svašta, ali aktualni načelnik Roman Carić se protiv nje bori, više-manje, sam. Vuksan oko sebe ipak ima nešto snažniju ekipu zbog koje može biti optimistična.
Međutim, Carić ima jako puno političkih utakmica „u nogama“ i samo bi budala mogla reći kako je gotovo, usprkos velikoj prednosti koju ima Ana Vuksan. Ona je i rasterećenija, jer po svemu što smo dosad vidjeli, kako god završilo, ona se već može smatrati pobjednicom – napravila je puno.
NA ISTOKU STARE PRIČE, U NEDEŠĆINI NIŠTA NOVO
Kada uspoređujemo lokalne izbore u Općini Sveta Nedelja 2021. i sada, 2025., promijenilo se vrijeme. Prije četiri godine na dan izbora bilo je malo oblačno, ovog puta je bilo sunce. I to je to.
Irene Franković je prije četiri godine dobila 706 glasova, sada 667, a njen protukandidat Robi Čalović prije četiri godine 467, sada 580.
Glasalo je 60 ljudi više, a Čalović je s 38% narastao na 45% podrške. Znači, čeka 2029. godinu.
ZAKLJUČAK
Najvažnije od svega, svi oni koji nisu gazili svoje dostojanstvo, pobjednici su. Nažalost, vidjeli smo svašta, neki su od sebe, svjesno ili nesvjesno, radili redikule, a drugi prešli crtu ukusa. Ti su, bez obzira na postotke, izgubili.
„Šoldi“ nam trebaju za život, ali kada se blamiramo zbog njih, tada izgube svaku vrijednost.
Bez „šoldi“ je teško, ali bez dostojanstva sigurno mora biti još teže.
(…nastavlja se.)
