Za ovotjedni Vikendom konkretno, za razgovor smo zamolili Dalibora Zupičića, u svojstvu trenera RK Rudar Adria Oil koji je nakon jednog od treninga sjeo i popričao s nama o rukometnim temama…
Usred smo priprema, kako trenirate, koliko si zadovoljan s odrađenim?
Krenuli smo 16. kolovoza, što će nam dati sedam tjedana priprema i u početku, s obzirom da imamo ljude koji rade u sezoni, polako se ekipiramo. Ovog tjedna je počeo trenirati Karlo Štucin te svako toliko nam se smanji broj prisutnih na treninzima zbog poslovnih obaveza, ali to moramo prihvatiti.
Treniramo svaki dan, i subotom, a radili smo i jutarnje treninge s ovim mlađima koji ne rade. To je odradila Adriana Prosenjak, četiri treninga, da i oni malo osjete kako je u profesionalnom svijetu.
Osobno sam jako zadovoljan kako se radi, treniramo i u dvorani, i vani, i na Matija Vlačiću, imali smo čak i trčanje Marina-Ravni, jedan team-building…Čak sam možda s time i najzadovoljniji, ekipa se brzo našla, atmosfera je odlična.
Dečki koji su stigli, kosovski reprezentativac iz Zameta, Liridon Zena, pa Bruno Ugrin, bivši igrač Metkovića i Dubrovnika, Muhamed Ajanović iz Zenice i ostali, zaista su se dobro uklopili.
Je li transferni rok gotov?
Pa, kod nas, nikad nije gotov. Realno, ako pričamo o nedostacima, jer vanjski igrač ne bi nam loše došao, možda smo malo kratki u rotaciji. U načelu, pogodio nas je odlazak Jurmana, i igrački i ljudski, ali poštujemo i podržavamo njegove poslovne obaveze i želimo mu svu sreću. Ali, da, taj profil igrača, ljevak šuter, kojeg rijetko tko ima, a mi smo ga imali, nam nedostaje.
Odigrali ste pripremnu utakmicu protiv Arene, koliko ste s time zadovoljni?
Imali su dečki samo jedan zadatak – da se dobro istrče. Uvijek je lijepo pobijediti, ali bilo je važno nakon teških treninga da se dečki malo rastrče, svi su dobili svoju minutažu, dakle ispunjen je glavni cilj.
Šapnuo nam je rukometni znalac na putu do dvorane – pitaj ga za treće kolo i susret protiv Rovinja, zbog čega je takav rivalitet na snazi?
Ono što je nekad bilo između nas i Rovinja, veliki rivalitet, nije više tako snažno unatrag par godina. I dalje postoji rivalitet, ali nema više onog intenziteta. Dok sam bio u upravi, s njihovim upravama smo uvijek dobro surađivali, odigravali prijateljske i slično…
Sigurno će biti čvrsta i borbena utakmica, i prijateljske budu takve, pa kamo neće prvenstvena, ali poslije ćemo svi zajedno na pivo što je možda i najbitnije.
Nažalost, ne baratamo s previše informacija, ali kako nam se čini – Ribola Kaštela i Metković Mehanika su sigurno aspiranti za vrh, kako Vi vidite rasplet na vrhu?
Ta dva kluba sigurno su, po meni, favoriti, za osvajanje naslova prvaka. Za razliku od lani, ove sezone prvak ide direktno, drugi u kvalifikacije tako da su oni sigurno „broj 1“ i „broj 2“.
A „broj 3“, tko bi mogao biti?
Tu će biti više momčadi koje do toga mogu. Buzećani su dobri, iako su im otišli Vučko i Klasanović, Gospić ima vrlo iskusnu ekipu, Zadar je trkački odlična momčad, a i Krešo radi odličan posao s njima…A, mislim da smo i mi tu u nekakvom krugu, pa i Kozala, koja ima veliki broj odlazaka, ali će ‘povuć’ i ponekog igrača iz Zameta, opet će biti oni dobri.
Ako dobro slušamo, ambicije labinskog kluba trebale bi biti, nogometnim žargonom, nekakav „kup uefa“, četvrto-peto mjesto?
Pa, recimo da da. Bitan je dobar početak. Uvijek povlačim paralelu, kad smo krenuli prema Premijer ligi, dobiješ doma, pa vani, i krene. Raspored imamo dobar, prvo doma Zadar, pa Balić-Metličić, pa doma Rovinj… Po meni, raspored je povoljan, a važno je dobro krenuti i skupljati bodove. Cilj je boriti se za prva tri-četiri mjesta.
Imamo dobru sedmorku. Možda smo malo kratki u rotaciji, ali imamo mlade koji su lani, u toj luđačkoj sezoni, koja je bila sve samo ne natjecateljska, pokazali da nam itekako mogu pomoći.
Možemo li ‘staviti’ imena na te mlade, tko sve kuca na vrata prve momčadi i tko ih je već dobro otvorio?
Svi rade dobro i vidljivo je koliko ih drži ljubav za rukometom. Ja sam s njima već četiri godine i vidim isti žar kao i na početku. Sigurno broj 1 je Niko Franković, novopečeni reprezentativac koji je i tamo pokazao da više nije talent, već je udarni član naše sedmorke.
Mladi vratar Murselović odlično radi, ima mentora u iskusnom Zeni, lijepo surađuju, a sigurno je tu i pivot Andro Lukšić koji će s Brunom i ostalim igračima moći pokazati da je pravi, ali i lani je jako napredovao, kao i Gabriel Vozila…Ali, ima ih još, imamo dvije jake postave da se na treningu možemo ozbiljno ‘potući’.
Lani, nismo imali dovoljan broj, sa svim ozljedama, koronama i ostalim, trening nije imao pravu tenziju.
Imate li dogovorene još kakve prijateljske?
Premijer liga počinje naredni vikend i tu smo osuđeni na igru s našim kolegama iz lige. Sigurno ćemo još igrati s Arenom, s Kozalom, pa opet u krug, Buzet, Rovinj, moramo se tu snalaziti. Htio bih odigrati još nekoliko utakmica, možda će nam i nedostajati koja jača, razmišljali smo i o odlasku van granica, ali vrlo je teško organizirati neku posebno kvalitetnu utakmicu.
Jučer ste odigrali turnir u Buzetu, kakvi su dojmovi?
Na turniru smo poraženi od Kozale i Buzeta koji je i osvojio turnir. Zbog ozljede, Niko Franković je odigrao samo prvu protiv Buzeta i par minuta protiv Kozale zbog boli, a nije bilo ni Ratkajca te Dukića, a udarac u oko je dobio Jelušić u petoj minuti prve utakmice pa poslije nije igrao. No, u narednim tjednima ćemo izvući neke pozitive i ispravljati loše strane. I da, Alexandar Lazar je dobio nagradu za najboljeg strijelca turnira.
