VIKENDOM KONKRETNO | Fran Mileta: “Osjećam se super jer nakon skoro dva mjeseca opet normalno hodam!”

Fran Mileta je sjajni rukometaš NEXE-a rodom iz Labina, a nažalost, trenutno se oporavlja od ozljede zbog čega smo ga malo zasmetali, obzirom i na to da je pred nama novo veliko rukometno prvenstvo, ovog siječnja EP.

Fran, za početak, kada se dogodila ozljeda, koliko si već ‘out’ od rukometa? Je li boljelo, kako si sada? Je li ti sad dosadno bez treninga i utakmica?

Ozljeda se dogodila 19.10. na utakmici Europske lige protiv francuskog kluba Pauc Handball , a operacija osam dana kasnije. Ovo mi je prva veća ozljeda tako da, osim neugodne boli koja je nastala prilikom doskoka, bilo je tu i utjecaja straha koji je to dodatno pogoršao.

Operacija je prošla super i mogu reći da od tada stalnim vježbanjem svakim danom ide na bolje. Evo nedavno sam se “riješio” štaka, osjećam se super jer nakon skoro dva mjeseca opet normalno hodam i to je motivacija za dalje. Došlo je mnogo poziva podrške i hvala svima, ali zapamtio sam jedan posebno – “….važno je da sad ne gledaš unazad i pitaš se kako se to dogodilo , zašto baš meni , zašto baš sada.”

Teško je gledati utakmice preko TV-a dok ozlijeđen ležiš doma, ali moj cilj sada je najkvalitetnije moguće zaliječiti ovu ozljedu. Treniram i sada, ali to nisu oni treninzi na koje sam navikao, a to moram odraditi da bi se oporavio.

Kako ti je u Našicama, već si se ustalio i snašao. Posljednji intervju odradili smo prije tvog transfera tamo, pa – jesu li Našice slične Labinu?

Postoji sličnost, mali grad koji voli rukomet, svako svakog zna. Brzo sam se snašao, ljudi te brzo prihvate i svi su ljubazni izvan i unutar kluba. Klub je na visokoj razini i dobrim igrama u Europskoj ligi privlačimo sve više pažnje hrvatske, a i svjetske javnosti.

Zamišljam takav klub u Labinu, sjajno zvuči, ali nažalost to nije moguće bez nekoga poput obitelji Ergović koja je zapravo u jednom tako malom gradu sve to stvorila. Ali, Našice mogu zavidjeti Labinu oko jedne stvari,  na Sportskom centru „Franko Mileta“. Malo je takvih sportskih kompleksa u Hrvatskoj.

Još uvijek jesi najbolji rukometaš u svojoj obitelji, ali teško je reći hoćeš li biti i ubuduće Kakav si savjet dao sestri, novoj reprezentativki? Uspiješ li pogledati pokoju njenu utakmicu?

S obzirom na moju trenutnu situaciju, nisam ni to više haha… A, savjet je bio – znam kako je prvi put, imaš neku pozitivnu tremu, možda malo i straha jer sumnjaš u sebe, ali pozvana si na temelju svojih kvaliteta kroz neko određeno vrijeme, a ne na temelju jedne utakmice i to je bitno jer to trener/izbornik prati.

Važno je pokazati borbenost, imati volju i želju za rad i dokazivanje, a nije toliko bitno hoćeš li taj dan na treningu promašiti ili zabiti neki gol jer nitko ne ispada ili upada u reprezentaciju zbog toga.

Za mjesec dana počinje EURO 2022. Možemo te zamoliti za prognozu, koga vidiš kao najveće favorite prvenstva?

Europsko prvenstvo je uvijek teže od svjetskog jer nema laganih utakmica i svaka je bitna zbog prenošenja bodova u sljedeći dio. Kad bih morao izabrati jednu reprezentaciju za glavnog favorita prvenstva to bi za mene bila Danska. Uz njih bih dodao svakako Švedsku i Francusku, a Španjolce sam preskočio iz razloga jer će nastupati bez Alexa Dushebajeva i zanima me kako će to izgledati (navodno mora odmorit rame).

Hrvatska nema laganu skupinu. Ukrajina je ‘autsajder’, ali Srbija i Francuska nisu protivnici koje želiš rano u turniru? Što predviđaš našim seniorima, mogu li do medalje – koji bi rezultat već bio uspjeh?

Što se tiče Hrvatske, mislim da ćemo gledati jednu novu Hrvatsku, puno je novih mladih igrača čije se pogreške moraju tolerirati jer će oni nositi reprezentaciju u narednim godinama. Hrvatska uvijek ima visoke ciljevi i mislim da ih s pravom može imati, ništa do polufinala nije uspjeh.

Tako se treba postaviti i ići iz utakmice u utakmicu jer neće biti lako. Respekt prema svima i nema autsajdera jer imamo dovoljno primjera iz prijašnjih prvenstava gdje smo se dobrano “opekli”. O Francuskoj ne treba trošiti riječi, ali mislim da ih očekuje nikad jača reprezentacija Srbije na čelu s novim španjolskim trenerom .

Vratimo se za kraj u tvoj Labin. Uspijevaš li pratiti RK Rudar Adria Oil, pratiš li Prvu HRL Jug, gdje ih vidiš pri kraju sezone?

Pratim uživo kad sam kući ili preko live streama koliko stignem, vidi se razlika s obzirom na posljednje dvije godine . Nažalost kod nas je tako da se dvorana puni ili prazni ovisno o dobrim igrama ekipe. Nije moguće uvijek igrati dobro, ali ako se dečki bore za klub  zaslužuju podršku navijača kojih znam da u Labinu ima.

Atmosfera i ekipa je ove godine dobro posložena kao što i sami rezultati pokazuju te mislim da je cilj na kraju sezone biti među najbolje tri-četiri ekipe. To bi bio odličan napredak, ako gledamo zadnje dvije sezone. Za kraj im mogu jedino poželjeti puno sreće i neka ih ozljede zaobiđu!

Facebook
Twitter
WhatsApp
Email

pročitajte još