U ovotjednoj rubrici „Vikendom konkretno“ gošća nam je bila ravnateljica Dječjeg vrtića „Lišnjak“ iz Pićna, najmlađeg na Labinštini, Kristina Čule. Otvorena i elokventna ravnateljica pobliže nam je ispričala više o radu ovog vrtića, ali smo se dotakli i same djece, odnosno eventualnih promjena kroz vrijeme. Hvala ravnateljici na vremenu, a Vi, dragi čitatelji, uživajte!
Koliko dugo već radite u predškolskim ustanovama?
Svoj pripravnički staž započela sam u Dječjem vrtiću „Olga Ban“ Pazin i tamo sam nastavila raditi sve do zaposlenja u ovom našem novom Dječjem vrtiću „Lišnjak“ u Pićnu. Tako da je, evo sada početkom veljače, prošlo 15 godina rada u predškolskim ustanovama.
Na tom tragu, jesu li djeca svugdje ista ili se to razlikuje po lokalitetu? Primjerice, jesu li djeca iz urbanijih sredina ‘življa’ od onih s ruralnijih područja ili obrnuto?
Pa s obzirom na to da sam gotovo cijeli svoj radni vijek provela u pazinskom vrtiću (što centralni, što područni), moram priznati da se i nisam baš susrela s takvim razlikama ili barem ja nisam nikada djecu na taj način gledala i uspoređivala.
Mišljenja sam da svugdje ima i življe i mirnije djece s različitim karakterima i temperamentima, dolaze iz obitelji s različitim životnim stilovima i načinima života kao i sredina koje zasigurno imaju pojedine specifičnosti.
Ali, su upravo te različitosti i specifičnosti bogatstvo u životu jednog djeteta i kao takve ih treba poštivati, poticati i usmjeravati sve dok su na dobrobit djeteta.
Također, otkad ste počela raditi u vrtićima, jesu li se djeca promijenila? Ako da, u čemu najviše?
Mislim da su se djeca najviše promijenila u smislu da danas od najmanjih nogu znaju se koristiti i baratati modernom tehnologijom. Nevjerojatna količina podataka i sadržaja im je dostupna u samo nekoliko klikova, a oni to upijaju kao spužve.
Tako da su zapravo to i veliki izazovi današnjice i velika odgovornost je nama odraslima da vidimo, čujemo, usmjeravamo i kontrolirano dozvoljavamo upotrebu svih tih tehnologija.
Dječji vrtić Lišnjak je “najmlađi” na Labinštini. Koliko djece pohađa vrtić, uspijevate li popuniti potrebe svojim kapacitetima?
Trenutno vrtić pohađa 54 djece raspoređenih na dvije lokacije te u dvije vrtićne i jednu jasličnu skupinu. Prema trenutnoj situaciji, svojim kapacitetima uspijevamo popuniti potrebe za smještajem djece u Vrtić.
Od samog osnutka, vrtić kojem ste Vi ravnateljica pokazao je veliku pažnju, nazovimo to, zavičajnoj nastavi, odnosno učenju djece posebnostima lokaliteta i ovdašnjih tradicija. Smatrate li da se dovoljno to radi u našem obrazovnom sustavu kasnije ili bi toga trebalo biti i više?
Da, u našem vrtiću smatramo da je vrlo važno da dijete upozna tradiciju i posebnosti svog kraja i okolice. Jedna od glavnih zadaća našeg programa je upravo i ta: očuvanje tradicije kroz istraživanje susjedstva, otkrivanje zajedničkih poveznica, otkrivanje sličnosti i razlike različitih istarskih mjesta, tradicijskih vrijednosti, njegovanje dijalektnog govora i sl.
Posljednjih godina se i u kasnijem obrazovnom sustavu sve veća važnost pridaje tome, ima sve više zavičajne nastave i to je odlično jer djeca najlakše i najbolje uče, osjećaju i razvijaju se upravo u tom neposrednom doživljaju, neposrednom iskustvu na terenu.
Pitanja postavlja osoba kojoj je sport blizak, a pogotovo rad s djecom gdje su u proteklom desetljeću primijećeni problemi s bazičnom motorikom kod djece. Sigurno je da kod odgajateljica želja za poboljšanjem tog segmenta kod djece postoji, međutim, imate li uvjeta za tako nešto? Što bi Vam bilo potrebno kako bi djeca više radila na tom planu?
Gdje ima želje i volje, uvijek se mogu pronaći i stvoriti i mogućnosti za ostvarenjem željenih ciljeva. Mi u predškolskoj ustanovi često znamo naglašavati važnost i dobrobiti čim dužeg i češćeg (svakodnevnog) boravka djece u prirodi.
Slijedom tog, primjerice, vrlo poticajno i izazovno može biti i pješačenje i istraživanje različitih puteljaka, stazica, prolaza do pojedinih livada, stabala, šuma. Uz brojne druge dobrobiti, djeca imaju priliku razvijati i poboljšati motoričke vještine kroz hodanje po različitim površinama tla (prelazak preko različitih veličina i oblika kamena, udubine i izbočine na tlu, visoke trave, skliskost, lokvice…), poskakivanje, trčanje, penjanje, spuštanje, zaobilaženje prepreka, balansiranje na srušenim deblima…
Ukoliko se u sve to uključi još malo mašte (igre skrivača; penjanje uz konope; igre imitacije; igre građenja, prenošenja, dodavanja – prirodnim materijalima pronađenim u prirodi; igre gađanja mete; osmišljavanje različitih poligona…) te učestalost tih boravaka i igre u prirodi, vjerujem da to može pozitivno utjecati na poboljšanje sveukupnog razvoja djeteta.
Kako su rekli odgovorni, ekonomska cijena vrtića mogla bi se mijenjati u budućnosti. Nakon dosadašnjih iskustava, je li za očekivati smanjenje ili rast, prema Vama dostupnim informacijama?
Nažalost još uvijek nemamo konkretne informacije i realno stanje (s obzirom na to da su iza nas dva mjeseca koja su dijelom obilježila i blagdani i školske ferije, a u vidu toga i poprilično smanjen broj dnevno prisutne djece). Ali, definitivno se ne nadamo rastu ekonomske cijene vrtića.
