Ševko Okić je 31-godišnji nogometaš rodom iz Gračanice koji je u Labinu proveo svoje prve nogometne dane. Danas nema angažman, ali kao napadač koji je poznat i u Istri, a pogotovo u BiH, bio nam je zanimljiv sugovornik ovog vikenda.
U karijeri je igrao za labinski Rudar, Istru 1961, mostarski Velež, Sarajevo, Čelik iz Zenice te posljednje za Radnik iz Bijeljine. U karijeri ima 285 profesionalnih utakmica u kojima je postigao 62 pogotka i “podijelio” 31 asistenciju.
Kada počinješ trenirati nogomet? Je li bilo dvojbe ili si odmah krenuo na travnati teren?
Nogomet sam počeo trenirati sa sedam godina. Nije bilo zaista nikakve dvojbe. Apsolutno nikakve, oduvijek je za mene postojao samo nogomet.
Koliko si godina proveo u Rudaru? Kako se sjećaš tog razdoblja?
U dresu Rudara prošao sam sve selekcije, od ‘pijetlića’ do seniora. Lijepa sjećanja, liga je tada bila jača, puno bolja. Bilo je tu majstora poput Hoxhe, Kovačevića, Paliske…bio sam presretan kad sam dobio poziv i priliku da s njima dijelim svlačionicu.
Imaš li najdražeg trenera ili onog od kojeg si najviše naučio?
Da, da, imam, i to dvojicu. Prvi je Meho Kodro, legenda Barcelone. Izrazito kvalitetan stručnjak i ljudska veličina. Bio sam ponosan kad sam čuo da ćemo raditi zajedno. A, drugi je Turčin Arslan Cihan, jedan mlađi trener, izuzetan taktičar s kojim sam imao fantastičan odnos.
Najdraži gol u karijeri? Može i tri… Najteži poraz, najteži moment karijere?
Nije to lako ovako sada iz glave, ali recimo da se odmah sjećam jednog gola iz perioda u Labinu. Protiv Istre u Labinu u nadoknadi vremena. Uhvatio sam volej koji je završio u desnim rašljama, bio sam presretan. Ostala dva su europski golovi protiv norveškog Haugesunda.
Najteži poraz? Pa sigurno u playoffu Europa lige od Borussie Monchengladbach. Igrao sam za Sarajevo i izgubili smo kod njih 7:0. Najteži momenat, sigurno. Poslije takve utakmice ne bude ti do ničeg, sramota te, ali ujedno je i doživljaj igrati pred 55 tisuća ljudi.
Imaš 241 utakmicu u BiH Premijer ligi, imaš li ambicije otići negdje vani ili su za to prošla vremena?
Ambicija uvijek mora postojati, a tako je i kod mene. Nikad se ne zna gdje će se otvoriti, pogotovo na istoku. Svjestan sam godina, ali tamo ljudi igraju i do 40 godina…
Kako si proveo vrijeme u koroni, je li bilo dosadno?
Provodio sam 24 sata dnevno sa svojim sinom tako da mi nije bilo ni sekunde dosadno. S njim je sve lakše.
Kakvi su planovi za budućnost? Znaš li gdje ćeš igrati naredne sezone?
Iskreno, još ne znam. Postoje kontakti, ali još je rano, vidjet’ ćemo.
Povratak u matični labinski Rudar za par godina, je li i to opcija/želja?
O tome nisam pretjerano razmišljao, ali ako se pruži prilika za par godina, zašto da ne…
Usporedba bosanskohercegovačke i hrvatske prve lige? Koja je bolja, koja je teža, u čemu se najviše razlikuju?
Razlikuju se najviše po infrastrukturi i financijama, prije svega. U kvaliteti razlika nije toliko velika s izuzetkom Dinama koji je svijet za sebe i u HNL-u. Kad bih morao skraćeno sumirati, HNL je bolja, a liga u BiH je teža.
