VIKENDOM KONKRETNO | Stefani Veljak Gašparić: “Ja sve odlučim u zadnjem trenutku, tako je i s utrkama…”

Stefani Veljak Gašparić rođena je Kršanka koju su obrazovanje, poslovne obaveze i ljubav odvele u Pulu. Uvijek dobro raspoložena novinarka pulske TV Nova davno nam je bila želja za razgovor, a uvijek smo nekako tražili još kakav povod. Kada je istrčala jednu od utrka manifestacije „100 milja Istre“, e onda smo je „uhvatili“!

Jesi li ikad mislila da ćeš raditi u svijetu medija? Je li to bila neka želja iz srednjoškolskih dana ili se to razvilo tek kasnije?

Bila sam u trećem razredu srednje škole kada sam ušla u „vezu“ s medijima. To je bilo zahvaljujući direktorici Radio Labina Dezi Paliska koja mi je pružila priliku da sudjelujem u kreiranju i izvođenju srednjoškolske emisije „Give me a break”, a nakon toga i zabavnoj emisiji „Naš Grad”.

Na drugoj godini studija krenula sam na praksu u Regional Express i ondje se prvi put susrela s ozbiljnijim temama i konferencijama za medije. U ReXu sam se zadržala gotovo dvije godine dok nisam pokucala na vrata Tv Nove.

Kako je došlo do televizijskog angažmana? Što su ti prednosti tog posla, a koje su mane?

Na vrata TV Nove pokucala sam prije jedno desetljeće. Možda zvuči čudno, ali došla sam do direktora i zamolila ga da me pusti samo da pratim i gledam novinare. Ti novinari danas sjede pored mene i s osmijehom na licu prisjećaju se kako bih im „visila” nad glavom.

Uglavnom, rekla sam da sam spremna volontirati koliko god treba jer me zanima taj posao. Imala sam malo sreće jer se u to vrijeme i potpisao ugovor za emisiju Indeks koja prati studentski život u Puli te je direktor Denis Mikolić upravo meni dao povjerenje za navedenu emisiju na čemu mu i zahvaljujem.

Nakon Indeksa potpisan je ugovor i za Labinsku kroniku, a onda sam primljena i na informativu i dan danas držim ondje svoje radno mjesto i ne bih ga mijenjala. Prednosti tog posla su što nikad ne znaš kako će ti dan izgledati, koga ćeš upoznati i kojem eventu ćeš prisustvovati, a mana jer da trebaš biti dostupan u bilo kojem trenutku – pritom mislim i vikendima i blagdanima.

Imaš mnoge uloge, od mame do poslovnih obaveza, kako uspijevaš uskladiti sve? Ostaje li vremena za Stefani? Kako se odmaraš? Nemoj mi samo reći da je istrčavanje utrke na 100 milja Istre odmor ?

Ha-ha, tko je rekao da uspijevam . Jako si dobro to zaključio – MOJE vrijeme je vrijeme na treninzima, a sve ostalo vrijeme uživam s obitelji. Muž i ja smo dosta dobro uigrana ekipa tako da iako u Puli nemamo pomoć nonića trudimo se da smo što više vani s djecom, a opet i da svatko od nas pronađe vremena za sebe. Često ne stignemo kuhati pa naručujemo i često kuća izgleda kao da je bomba pala, ali s dvoje male djece to je valjda normalno.

Kada je krenula tvoja priča s trčanjem? I kako? Je li bilo nekih nagovora ili ti je to bilo potrebno jer si ti to htjela?

Priča s trčanjem krenula je prije nekih sedam godina kada je DSR Run and Fun imao akciju na treninge. Činio mi se dobar popust tako da sam onda krenula i zavoljela trčanje. Naravno kada kažeš da treniraš trčanje kod puno ljudi prva reakcija – Što to se trenira?! Pa, što će ti klub??! Zašto to plaćaš?! Pa trčati možeš i sam…

Ali, ja preporučujem svima koji sami rekreativno trče da dođu u Run and fun i vide tu pozitivnu atmosferu, ekipu koja vas motivira, ekipu s kojom je gušt trčati po kiši i buri, ali i s vremenom će vidjeti i svoj napredak i otkriti što su to „haube”

Idemo na „100 milja Istre“? Kažu da je to bomba pozitivne energije, kako je tebi bilo? Koju si utrku trčala, koliko si zadovoljna rezultatom? Iako, ponos je samo istrčati…

Trčala sam žutu stazu 40 km. To je bila moja dugogodišnja želja i već sam dva puta uplatila kotizaciju, ali sam svaki put ostala trudna. Sada sam konačno uspjela odraditi pripreme, ali sam usred priprema dobila gripu tako da sam skoro odustala.

Ipak, na nagovor i korisne savjete trenera Saše Čabaravdića i iskusne kolegice Tanje Fabris u zadnjem trenutku uplatila sam startninu. Rezultatom sam jako zadovoljna jer cilj mi je bio da dođem do kraja, a ja sam uspjela u 5 sati i 27 minuta.

Dok sam razmišljala kako se moram naspavati za utrku nisam mogla sklopiti oko od uzbuđenja. Znači pozitivna energija stiže i prije samog starta, a zahvaljujući ekipi koja nas je pratila stazom i čekala u cilju dobiješ osjećaj kao da si neka trkačka zvijezda. Naravno, bilo je puno ekipe iz Istre koja je trčala i duže staze stoga treba i njih pohvaliti…

Imaš kakav budući cilj kada je u pitanju trčanje, ‘pikiraš’ li još koju utrku?

Pikiram možda na „sto milja Istre” zelenu stazu (68 km) iako za to treba puno više priprema, a ja nisam sigurna ako ću pronaći i htjeti odvojiti toliko vremena, tako da, vidjet ćemo. Budući da ja sve odlučim u zadnjem trenutku, tako je i s utrkama. Za sada nastavljam s redovitim treninzima i to je to.

Za kraj, hvala što je Komuna odabrala mene jer ipak se ne smatram tolikom važnom da zauzimam medijski prostor, ali mogu reći da sam počašćena i hvala kolega na razgovoru. Nadam se da će biti prilike da i ja tebe “izbombardiram” pitanjima ispred kamere…

Facebook
Twitter
WhatsApp
Email

pročitajte još