Katarina Filipović postala je predsjednica labinskog SDP-a u travnju ove, 2023. godine. Pustili smo je ravno pola godine da se smjesti u novu ulogu, a sada je zatražili za intervju kojim nastavljamo seriju jesenskih političkih razgovora.
Katarina, za početak, zašto ulazak u politiku?
Primijetila sam da je većina građana upala u neku vrstu apatije naspram političkih nepotizama i klijentizma koji se dešavaju oko nas i uglavnom razmišljaju kao da se tu ne može ništa promijeniti i već je postalo normalno da se uspjeh omogućuje preko stranačke iskaznice.
Ne želim biti dio takvog društva ni mentalnog sklopa. Jednostavno imam potrebu reći i razotkriti nepravdu. Ja sam prije svega majka i smatram da smo kao roditelji dužni ostaviti djeci normalno društvo, a to sigurno nećemo uspjeti ako dopustimo da o svemu odlučuje netko drugi.
Mislim da smo o ovome nešto kratko i pričali. Želite li postati gradonačelnica, vidite li sebe u toj ulozi?
Smatram da grad mora imati jake i samostalne institucije sa sposobnim zaposlenicima. Gradonačelnik mora biti okružen sposobnim, a ne podobnim ljudima. Grad mora funkcionirati kao cjelina gdje svatko ima svoje zadatke i gdje nitko nije nezamjenjiv.
Biti prva gradonačelnica u Labinu svakako bi mi bila velika čast, ali i obaveza budući da građanima treba omogućiti najbolji mogući standard.
Srećom, SDP ima uspješne gradonačelnike koji upravljaju velikim sustavima, a standard građana je najviši u Hrvatskoj, tako da znam da bih imala kvalitetnu podršku.
Ulazite u političku borbu kada SDP ne kotira kao nekad. Što stranci treba za povratak tamo gdje je bila?
Rad sa građanima i promoviranje politika koje su kvalitetne. To što je teško politike približiti ljudima uglavnom je posljedica razočaranosti u politiku i izbjegavanje političkih razgovora, iako politika utječe na sve nas, bilo da se aktivno bavimo politikom ili ne.
Najprije, koje su tri najbolje „stvari“ koje Labin ima?
Zajedništvo građana što možemo vidjeti kroz razne humanitarne akcije, predivnu prirodu i kulturno povijesnu baštinu.
Dalje, koje tri stvari treba pod hitno mijenjati?
Treba poboljšati razne projekte da se pokrene zimski turizam.
Labin nema strategiju razvoja zimskog turizma, iako imamo pet turističkih zajednica na području nekadašnje općine Labin. Ono što me smeta je da nemamo ni zajednički ured za EU fondove, jer kada bi spojili potencijale Raše, Labina, Svete Nedjelje, Kršana i Pićna, bilo bi puno jednostavnije i svrsishodnije aplicirati na projekte, a moglo bi se poraditi i na kvaliteti kadrova.
Isto tako smatram da treba krenuti u izgradnju stanova poticane stanogradnje. Stambeno pitanje i rješavanje krova nad glavom jedan je od najvažnijih životnih potreba.
Cijene komercijalnih stanova su visoke, a poticana cijena iznosi 1300 eura/m2. U zadnjih nekoliko godina izgubili smo 8% stanovništva. Zadržavanjem mladih obitelji i deficitarnog kadra, ovaj projekt dobio bi na vrijednosti.
Kao treće navela bih obnovu ceste u gornjem Rapcu i Ripendi, jer smatram da je to najzapostavljeniji dio grada.
Koji su najbolji, a koji najlošiji aktualni projekti Grada Labina?
Ne sumnjam da trenutni gradonačelnik ima dobre namjere, ali svaki njegov projekt ima neki nedostatak.
Novi dom za starije ima premalo mjesta. Trošak za korisnike bit će prevelik. Mislim da je trebalo napraviti 50 mjesta više. To bi omogućilo povoljniju cijenu građanima. S ovakvim penzijama mislim da si građani to jednostavno neće moći priuštiti.
Obnova ceste za Stari grad je zaista bila dobra ideja, ali je prije toga trebalo napraviti alternativni put za teška vozila. Ovako nam je ostala nova devastirana cesta.
Pod treće bih navela obnovu ceste na Kapelici. Smatram da je prije toga trebalo obnoviti ceste po Ripendi tako da imamo ujednačen razvoj svih dijelova našeg grada.
I spomenik rudaru borcu je dobar projekt, ali ne u isto vrijeme kada se traže donacije za mamograf, a dom zdravlja vapi za obnovom.
Kojeg hrvatskog političara cijenite, a da nije član SDP-a?
Daliju Orešković, kao prvo zato što je žena u politici. Kao drugo, mislim da je kvalitetno obavljala posao predsjednice povjerenstva za sukob interesa. I kao treće, nije se ustručavala govoriti istinu čak i kad se radilo o moćnim političarima.
Uživate li u ulozi gradske vijećnice? Pretpostavljamo da nije lako, građani vam se obraćaju s problemima, nema previše pozitive, pogotovo kada ste dio oporbe? Što je lijepo u toj ulozi?
Neki ljudi ne razumiju ulogu gradskog vijećnika. Puno ljudi misli da gradski vijećnici rade na općini i da primaju plaću za to. To naravno nije istina.
Gradski vijećnik prisustvuje sjednici gradskog vijeća jednom mjesečno i za to dobije 55 eura. U isto vrijeme, nije lako biti kvalitetan vijećnik u oporbi, jer to podrazumijeva suprotstavljanje ljudima koji imaju stvarnu moć i vlast.
Doživjela sam da mi ljudi govore da ne postavljam neko pitanje iz razloga što će mi poslati inspekciju ili onemogućiti poslovanje na neki drugi način.
Čast mi je biti vijećnica, jer služim svojim građanima. Moja dužnost i obaveza je da se borim za ono u šta vjerujem i da budem glas onih kojima je to potrebno.
Dobivam puno poruka potpore od građana koji mi ukazuju na svoje probleme i to je ono što me najviše motivira.
Žalosno je što se žene u politici još promatraju kroz stil odijevanja i boju kose, a ne kroz način razmišljanja. Nadam se da će se to s vremenom promijeniti.
