Ovog tjedna, gotovo već tradicionalno, nakon održanog turnira „Trofej labinskih Rudara“, gost centralnog tjednog intervjua je Mauricio Kožljan, direktor turnira i dopredsjednik NK Rudar Trans Euro. Još jedan uspješni turnir je iza nas, a Kožljan djeluje zadovoljno.
Sedmi Trofej labinskih Rudara okupio je rekordan broj momčadi i igrača, kako bi ocijenili ovo izdanje?
Možda će zvučati neobično, ali možda je bilo lakše organizirati nego u doba kada smo se borili s koronavirusom. Neke smo stvari već postavili na svoje noge i sada smo samo nadograđivali. Jasno, kada se u Rabac spusti preko tisuću ljudi kojima trebaš biti dostupan, postane malo napeto tijekom ta četiri dana, ali na to smo pristali unaprijed.
Drago mi je kada vidim u što je izrastao ovaj turnir te mi je drago kada nam se gosti vraćaju iz godine u godinu. Posebno raduju poruke dan nakon odlaska, iz mnogih sredina, s najavama kako sigurno dolaze i narednih godina.
Što je sljedeći korak, što turniru još uvijek nedostaje?
Ljudstva. Sve imamo, osim broja ljudi koji su potrebni da svi turnir okončaju na miran način. Mi imamo primjere da netko u Rapcu od četvrtka ujutro do subote navečer provede više od 35 sati. To nije vrijedno nikakvih novaca i jednostavno, ukoliko ne rasteretimo dio ljudstva, sve će nam ga više nedostajati.
Ove godine je po prvi puta postavljen ulaz za gledatelje, a prihod je preusmjeren za kupnju mamografa. Kako je došlo do te odluke?
Turnir je bomba pozitivne energije i nekako je logično da na više načina pripomaže lokalnoj zajednici. Nakon ideje, kontaktirali smo Grad Labin, oni su nam dali ‘zeleno svjetlo’, a mi smo sretni i zadovoljni da smo dali nekakav doprinos toj akciji.
Koristim priliku da se zahvalim svim roditeljima i gledateljima koji su platili ulaz te na taj način sudjelovali u ovoj akciji.
Svake godine nakon turnira krenu zahvale. Tko je sve pomogao?
U prvom redu, zahvala Maslinici i prokuristi Hansu Steureru koji je pokazao afinitet prema ovakvim manifestacijama i dao punu podršku turniru. Također, svim djelatnicima kampa Maslinica veliko hvala na razumijevanju i pomoći.
Grad Labin, TZ Labin-Rabac i SZGL su od prvih dana turnira podrška i na tome svima hvala, kao i samom gradonačelniku koji je došao ove godine i na otvaranje i na zatvaranje što nam je svima jasna poruka i poticaj.
Leonarda, Piero, Ricardo, Nicholas, Dino, Laris, Tarik, Riccardo, Anthony i Paolo, hvala što ste nam još jednom dokazali da ste odgovorne mlade osobe. Tereni su bili u vrlo dobrom stanju što moramo zahvaliti Dorijanu Liculu (stadion u Labinu, Vinež) te Valteru Kodrinu (Rabac). Hvala i Nedešćanima što su nam uskočili u pomoć.
Dejan Gvorić i njegova tvrtka Akrion preuzela je brigu o medicinskoj skrbi nad igračima, odradili su to besprijekorno te i na tome moramo biti zahvalni. Za kraj, hvala svima koji su na neki način pomogli da turnir danas postane ovo što je.
Nema smisla da bježimo od ‘slona u staklarni’. Grad naveliko bruji o tvom odlasku iz kluba, koliko ima istine u tome?
Nema smisla uopće komentirati ‘brujanja’. Što god da ja odgovorim, ljudi će pričati i imati svoje neko viđenje. Novi predsjednik ima neke svježe zamisli i jasno je da će doći do svojevrsnih promjena u radu kluba.
Iskreno, neki znaju, neki ne, ja sam i prošlo ljeto bio na izlaznim vratima kluba, ne radi nekog neslaganja ili konflikta, već isključivo radi iscrpljenosti koje iziskuje vođenje nekog takovog pogona 7-8 godina, te ono što najviše želim je pošteno se odmoriti.
