S novim vodstvom u Pučkom otvorenom učilištu Labin, sadržaji koji su pod ingerencijom Učilišta dobili su osvježenje i neki zaokret u svom bivanju. Iako je prošlo manje od godinu dana od promjene, ponuda se obogatila, ali i dobila novu publiku.
Kako je izgledalo prvih 10 mjeseci na čelnom mjestu ustanove, i koji su planovi za dalje, saznajemo od ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta, Renate Kiršić.
U petak se u labinskom Muzeju otvorila izložba iz fundusa Muzeja o Giuseppini Martinuzzi, kino koje je doživjelo djelomičnu rekonstrukciju također je započelo s ponovnim radom uz koncert klasične glazbe, Galerija je zatvorila još jednu uspješnu godinu. Puno toga se dogodilo od veljače otkad si stupila na mjesto ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Labin, a nije prošla ni nepuna godina. Kakvo je tvoje viđenje ovog razdoblja?
Razdoblje od gotovo deset mjeseci bilo je vrlo dinamično, zahtjevno, a s druge strane neočekivano je brzo proletjelo. Donošenjem stabilizacijskog plana većina je kapaciteta usmjerena na stabilizaciju poslovanja što je uključilo i neke nepopularne poteze poput gašenja djelatnosti autoškole koja je u Učilištu bila prisutna od 1970-ih, i koju je pohodilo gotovo 14.000 polaznika, no odluka je bila neizbježna. Također, smanjivale su se gotovo sve aktivnosti na razini poslovanja, ali i stečena prava za radnike zbog akumuliranog dugovanja u poslovanju te otkazi ugovora o radu. S druge strane, otkrivali smo neke nove modele rada i provođenja programa i generalno smo planirali podizanje kvalitete svega čime se Učilište bavi. Tako moram reći i naglasiti da sam izrazito zadovoljna izložbenom sezonom u Gradskoj galeriji i svim popratnim programima, novim konceptom Sipping sessionsa kojeg smo uspjeli provesti u suradnji s Turističkom zajednicom, kino programom i naravno ulaganjem u kino salu koja je bila prijeko potrebna, a koja se dalje i nastavlja.
Tu je i izložba posvećena Giuseppini Martinuzzi iz fundusa Muzeja, koja je organizirana samostalno od strane naše ustanove nakon dugog niza godina, a kojom na neki način završavamo godinu. S upravljačke strane, najviše kapaciteta svakako je bilo usmjereno na sistematizaciju osnovnih internih procedura, izmjene sistematizacije radnih mjesta, poboljšanje operativnosti poslovanja, uvođenje digitalizacije u pojedine procese i povećavanje kontrole na mjestu troška i prihoda te mnogo, mnogo sati operativnog rada što nije uobičajeno za rukovodeće pozicije. Kao ravnateljica okušala sam se u svim poslovima koji su zastupljeni u Učilištu te pokušavam imati maksimalnu kontrolu nad procesima kako bi poslovanje moglo bolje funkcionirati. Sve navedeno bit će vidljivo kroz cjeloviti izvještaj Učilišta koji će biti dostupan javno kroz koji mjesec.
Krenimo s kinom. Faza rekonstrukcije se nažalost odužila, pa je kino tek u petak započelo sa svojim radom. Što nas sve čeka u kinu u nadolazećem razdoblju? (Koji su planovi za sljedeću godinu? Hoće li možda zaživjeti ponuda hrane i pića u kinu?)
Rekonstrukcija je službeno započela u srpnju, iako je priprema počela još u svibnju, no zbog okolnosti oko rata u Ukrajini i situacije na tržištu dosta smo dugo morali čekati tapison te stolice s obzirom na to da se ne proizvode u Hrvatskoj već u drugim zemljama EU. Plan je bio završiti koncem rujna, no to se odužilo pa smo svečano otvorili kino salu u petak, a vatreno ju krstili u subotu. Brojna je publika bila prisutna na animiranom filmu, ali i na kasnijem filmu i to nam je izrazito drago. Malo nam je manje drago da se na neki način izgubila kultura gledanja filma, posebno kod djece koja samostalno dolaze u kino te smo čak morali prekidati projekciju kako bi ih upozorili na gledanje filma u tišini i pokušali im ukazati na čistoću kino sale.
Moram u ovom slučaju apelirati na roditelje da svaki film kojeg prikazujemo ima propisanu dobnu granicu te da je poželjno da mlađi od 12 godina ne dolaze u kino bez roditeljskog nadzora. Mobiteli u kino sali također su zabranjeni zbog zaštite autorskih prava filmova, a radi uloženog truda i novaca u prethodnim mjesecima voljeli bismo da se smeće pokupi ili uopće ne baca po sali. Dio odgoja i učenja kako gledati film je naša odgovornost, no (veći) dio leži i u kućnom odgoju.
Pozitivno je da smo kao Učilište sklopili suradnju s DV Pjerina Verbanac te ćemo djecu od njihove najranije dobi učiti kako gledati film kroz razne modele i vrste filmova, a prvo što kreće je 10. Maraton kratkometražnog filma kojeg ćemo prikazivati i u vrtiću, ali i na drugim lokacijama.
Kako dolazi do selekcije filmova?
Filmove biraju naš višegodišnji kinooperater Marinko, umjetnički voditelj Toni Juričić te ja osobno po potrebi, filmova je zbilja mnogo i pokušavamo zadovoljiti svačiji ukus, a ujedno ispunjavati i našu misiju promicanja filmova različitih žanrova, ali i podrijetla. Vjerujem da doba europskog i hrvatskog filma tek dolazi, a publiku namjeravamo graditi pomno i strpljivo.
Blockbusteri će uvijek napuniti kino dvoranu, a vjerujem da će to postepeno i ostale vrste filmskih produkcija.
Do kraja godine neće biti mnogo promjena oko ponude, no planiramo za narednu godinu nakon što se priviknemo na novu valutu plaćanja uvođenje barem automata za pića i grickalica ili neki održiviji model. Iako se kokice najviše povezuju s gledanjem filmova moram priznati da ih je najteže pomesti (smijeh).
Hoće li kino doživjeti punu rekonstrukciju?
Rekonstrukcija kino sale se nastavlja i ići će fazno: potrebno je još dovršiti balkon, zamijeniti sve stolice s novima, urediti hodnik te pozornicu. Još jednom zahvaljujem djelatnicima Učilišta i Umjetničke škole na predanom radu kao i svim suradnicima i donatorima. Sad je potrebno kino samo čuvati!
Kako se boriti sa streaming servisima? Kako konkurirati ponudom, cijenom, ali i dostupnošću?
Razvoj publike je vrlo bitan, posebno u vrijeme streaming servisa, kino dvorana unutar shopping centara koji na bitno drugačiji način prezentiraju audiovizualno stvaralaštvo konzumentima. Naša je uloga da se film na adekvatan način prikazuje i konzumira, da se o njemu uči kako bi se kultura gledanja filma na velikom platnu i nastavila jer za veliko je platno i osmišljena. Dolazak u kino ima i društvenu komponentu jer većina naše publike dolazi s prijateljima ili obitelji, kino je mjesto susreta i lijepih uspomena, i tako generacijama. To je najbitnija razlika, gledati od doma na malom ekranu ili gledati film u shopping centru gdje je gledanje filma samo ukras povrh kupovine stvari. Film kao umjetnost je bitna i valja joj posvetiti pažnju. Možemo biti sretni da u našem gradu imamo kino i da imamo ljude koji žele nastaviti poboljšavati uvjete gledanja filmova i sam sadržaj.
Galerija je trenutno u “zimskom programu” kad polako uspori sa svojim radom, bar za javnost. Posljednja izložba koja je imala priliku zatvoriti sezonu, bila je izložba Tonka Smokvine, kada je kao jedna od popratnih aktivnosti bila i kava s umjetnikom. Priprema li galerija neke novosti i u 2023.?
Galerija priprema brojne novosti u narednoj godini od kojih ću izdvojiti nekoliko, a za potvrdu glavnog izložbenog programa ipak će trebati još malo pričekati s obzirom na to da nam još nije poznata cjelokupna financijska konstrukcija. Planiramo djelatnost provoditi na dvije lokacije, a to je Gradska galerija kao centralni izložbeni prostor te kapela Sv. Stjepana kao “pomoćni”. Koristim priliku da se zahvalim župniku Mirku Vukšiću na izvrsnoj suradnji i postignutom sporazumu za provedbu popratnog programa u kapeli u kojoj će se predstavljati programi akademskih umjetnika, povjesničara umjetnosti mlađe generacije ili onih primoranih baviti se posredno produkcijom shodno okolnostima zapošljavanja u kulturi.
Dugoročni je cilj aktualizirati Labin kao posredno kulturno središte između okolnih većih gradova i vjerujem da ćemo u tome uspjeti. Novost je da ćemo intenzivirati izdavačku djelatnost i to finaliziranjem procesa izrade umjetničke monografije pok. Orlanda Mohorovića autorice Branke Arh, a ujedno i nastavku rada na monografiji Suvremena umjetnost Istre koja će na jednom mjestu obuhvatiti sve aktere od 1950-ih do danas autora Mladena Lučića za koju je započela pripremna faza. Nedavno smo donirali monografije labinskih umjetnika i kataloge izložbi Gradskog knjižnici Labin te knjižnici Srednje škole Mate Blažina dok ćemo u samom prostoru Galerije urediti dio za čitanje kako bi se posjetitelji mogli upoznati s do sada pretenziranim umjetnicima, a što je najvažnije labinskim umjetnicima. Plan je i postepeno obogaćivati galerijsku zbirku koja je već ove godine bogatija za umjetnička dijela Vladimira Gudca i Tonka Smokvine. Morat ćemo o Galeriji poseban intervju (smijeh).
Jedna od novosti ove godine je bio i segment Sipping sessions, gdje je publika mogla uživati u klasičnoj glazbi uz čašicu vina na neočekivanoj lokaciji. S obzirom na uspjeh pilot-eventa, ne sumnjamo da će takvih evenata biti još. Možeš li nam otkriti neke sljedeće lokacije?
Za sada mogu najaviti koncert 26. prosinca za Svetog Stjepana u ili kraj kapele Svetog Stjepana u Starom gradu na kojem će nastupati gitarist Domagoj Mišković s temom Crvena gitara koja je u biti eksperimentalna improvizacija koja istražuje glazbene boje i motive suvremene glazbe, a izvođač program prilagođava publici koja ga trenutno sluša. Program za 2023. je skoro gotov, čekamo rezultate Ministarstva kako bi mogli finalno znati koliko ćemo koncerata moći izvesti. Mogu samo reći da će se održavati tijekom cijele godine i da ćemo pokušati ostvariti međunarodni doseg s istima. Moram se zahvaliti Ediju Šiljaku i Meliti Lasek Satterwhite na umjetničkom savjetovanju oko selekcije programa i same produkcije Sessionsa koji će oživiti neke totalno nove lokacije.
Što sa kazališnom ponudom? Ona baš i nije previše zastupljena…
Na kazališnoj ponudi radimo za nadolazeću sezonu te ćemo i u tom segmentu pokušati publici ponuditi nešto novo, i u ovom slučaju ovisimo o podršci Ministarstva te smo zajedno s izvedbenim umjetnicima kandidirali programe za provedbu. Za sada je sigurno da nastavljamo suradnju sa Showtime Productions koji organizira više nego uspješne programe u kino sali pa Labinjani neće ni za taj vid kulture biti zakinuti.
Kojim segmentom u nadležnosti POU Labin je najlakše rukovoditi, a kojim najteže?
POU kao ustanova nema najlakši dio za rukovođenje jer ima različite djelatnosti kojima se bavi od kojih svaka djelatnosti ima svoje zakone propise i akte koje treba pratiti. Izdvojila bih ih možda po složenosti gdje je najmanje složeno organizirati koncert, a najviše je složeno upravljati Muzejem i njegovim sastavinama, galerijom i zbirkama zbog razine zaštite koju imaju kao prostori i građa koju baštinimo, a Muzej se prvenstveno bavi znanošću.
Muzejska se djelatnost obavlja kao javna služba te su i zaposlenici muzeja u drugačijem statusu naspram drugih zaposlenika Učilišta i moraju poštovati više etičke kodekse u svojem radu s obzirom na to da se brinu o kulturnoj baštini. Predstoji nam zapošljavanje andragoškog voditelja za obrazovanje odraslih pa valja i u tom segmentu vidjeti razinu složenosti s obzirom na to da smo se do sada usklađivali s novim zakonom pa nemam gotovo nikakvog praktičnog iskustva u toj djelatnosti tijekom ovih deset mjeseci.
Ovako radno mjesto je izloženo javnosti. Kako se nosiš s kritikama, ako ih ima? Što te motivira?
Živjeti i raditi u Labinu uvijek je izloženo kritikama, pitanje se samo od koga dolaze i kako se izgovore. Ja osobno nemam problema s time jer smatram da je čovjek u potrebi da uči, stvara i kreira i radom uči. Naravno, da bi nešto naučio mora imati neki iskustveni doživljaj i mora i pogriješiti. Mora i čuti i osluškivati biti dovoljno mudar pri odlučivanju te se što manje ili uopće ne povoditi umom tj egom. Ja svaku odluku donosim svjesno i savjesno, a prethodno sam, vjerujte, proučila zakone i poslušala dionike kojih se to tiče. Zato mogu svaku svoju odluku na ovoj funkciji argumentirati i iza nje stajati. Meni je najvažniji miran san.
U teškim danima volim šetati Labinom i promatrati ga iz različitih kuteva te svakim pogledom otkrivati njegove ljepote, to je ujedno i odgovor na pitanje ispod. Motiviram se sama, uživam u tome što radim, radujem se uspjesima kako svojim tako i svojih kolega. Nemam problema biti izložena javnosti, imam manjak tolerancije na glupost kod ljudi i površnosti i to je tako od kad sam bila dijete.
Zašto je važno da gradovi imaju Pučko otvoreno učilište?
Pučko otvoreno učilište je ustanova koja se bavi obrazovanjem odraslih i kulturna ustanova koja baštini kulturno nasljeđe Labina i okolice, a ujedno i producira kulturu. Nemjerljiva je važnost Učilišta za Labin i širu okolicu, posebno u muzejskom segmentu i u području kinoprikazivačke djelatnosti što nas realno izdvaja iz okolice i čini nas gradom u pravom smislu te riječi. Jesmo li grad ako nemamo kina ili ako nemamo muzeja? Tko smo mi ako se netko ne brine o našem identitetu i stvaralaštvu?
Na dobrom smo putu da ništa od navedenog ne izgubimo.
Do nekog drugog intervjua zahvaljujem na praćenju vašim čitateljima.
