Robi Fonović iz Tupljaka dobro je poznato lice diljem Labinštine, ali i Istre, a možemo reći komotno i šire. Nogometna godina polako kreće, i to s U9 i U11 natjecanjima u dvorani pa možemo reći kako je to povod za intervju i gostovanje u Vikendom konkretno, iako se s njim trosatni intervju može napraviti u svako doba godine.
Prije nešto manje od dvije godine, 20. svibnja 2021. godine imenovan si glavnim tajnikom NSŽI-a. Ovo pitam često ljude ‘na funkcijama’ – je li ti život bio jednostavniji prije ili sada? Kako bi opisao prve dvije godine „u stolici“?
Znate kako se kaže „tražili ste, dobili ste“. Na ovo je pitanje dosta teško dati neki pametan odgovor, ali da nisam mislio da ovaj posao mogu raditi ne bi ga ni prihvatio. Ja sam već dugi niz godina radio veliku većinu stvari koji i sada radim, ali kao honorarac i to u svoje slobodno vrijeme kada ga je bilo.
S te strane misli da mi je čak prije bilo i teže jer sam sad profesionalac i u potpunosti se mogu posvetiti poslu. Bilo je perioda kada sam morao učiti neke stvari, perioda kada sam samo promatrao što se dešava i sada je vrijeme da počnemo kvalitetnije i raditi.
Zadovoljan sam s svojim dosadašnjim mandatom, ali sam siguran da može i mora bolje. I ti rezultati bi se svakim danom trebali sve više i više vidjeti. Nisam od onih koji će sjediti u kancelariji i čekati da ti nešto padne s neba i kada budem radio na takav način sam ću otići. Već smo sad uveli dosta novina, a vjerujte mi bit će ih još ali isključivo za boljitak nogometa, posebice onog u omladinskim kategorijama.
Predsjednik NSŽI-a Darko Raić Sudar osvaja svoje simpatizere svojom stabilnošću, mirnoćom, ali i fer odlukama prema svima. Kako je raditi s njim, mi ga znamo ovako ‘izvana’, kakav je kao suradnik?
Darko Raić Sudar je jedna izuzetna osoba koju praktički nisam poznavao dok nije došao na mjesto predsjednika NSŽI. Vrlo brzo smo uspostavili kvalitetan kontakt, posebno u onom trenutku kada su me upravo on i njegov IO odabrali za tajnika.
Od tog trenutka naš je odnos odličan i nikakvih nesuglasica nismo imali. Kako bi naši ljudi rekli „provi čovik na proven mesti“. A kao suradnik je vrlo korektan i pošten, praktički suradnik kakvog samo možeš poželjeti.
Krenulo je natjecanje U9 i U11 u zatvorenom, u dvoranama. Koliko je vremena oduzela priprema tog natjecanja, koliko igrača će nastupiti i kako je pala ideja o organizaciji toga uopće?
Upravo je jučer krenulo ovo natjecanje kojeg sam ja osobno inicijator i kojeg zajedno s mojim suradnicima pripremam puna tri mjesec.
Puno je tu uloženo truda da se upravo onim najmlađima omogući da u ovim zimskim periodima igraju u dvorani, a iz dana u dan smo usvajali sve dobre ideje koje su nam dolazile od eminentnih osoba iz nogometnog života. Kada sam najavljivao da će u ovoj ligi nastupati 60 momčadi mnogi su smatrali da nisam baš „čist“ u glavi.
Ali, ja sam znao što pričam i danas s ponosom mogu reći da u natjecanju imamo 59 momčadi i da će kroz ovu ligu proći više od šesto onih najmlađih nogometaša i nogometašica. Puno je vremena utrošeno na pregovore s klubovima koji bi trebali osigurati dvorane, sponzorima koji će pokriti cjelokupno natjecanje i sada kad smo sve zaokružili moramo biti zadovoljni.
Naravno, nismo savršeni, bit će pogrešaka i bilo ih je već prvoga dana, ali sve skupa molim da nas istrpe ako treba i uvjeren sam da ćemo u hodu sve ispravljati i iz vikenda u vikend biti sve bolji. I ovim bi se putem zahvalio gradovima i općinama domaćinima lige Poreču, Novigradu, Buzetu, Vrsaru, Rovinju, Labinu i Medulinu, kao i njihovim klubovima zatim HNS-u, Sportskoj zajednici županije Istarske, Sportskim igrama mladih, NK Istra 1961, MNK Futsal Puli, tvrtki Como Tempera iz Rijeke, agenciji Kova PR, tvrtki Portieri i svima ostalima koji su na bilo koji način pomogli da sve ovo pokrenemo i da svi skupa možemo uživati u ovome. I ovim putem svih Vas pozivam da dođete 11. i12. ožujka u Pazin na veliku završnicu, vjerujte mi nećete požaliti.
S pojedinim pravilima pokušali ste usmjeriti trenere kako je najvažnije da svi igraju i da se svi zabavljaju. Ima li možda NSŽI u budućnosti u planu nekakve edukacije za trenere koji rade s tim uzrastima, a možda bi ih poslušati mogli i pojedini roditelji?
Definitivno nam je svima u nogometu potrebna edukacija, ali, po meni, ipak najviše onima koji rade s mladima. I sigurno ćemo u budućnosti imati predavanja na tu temu. U tim najmlađim kategorijama najbitnije je da svako dijete igra nogomet i da svako dijete u svemu tome uživa.
I upravo smo zbog toga i ugradili taj dio u Propozicije jer se znalo dešavati da se na nekim utakmicama dogodi da oni s klupe za pričuve ni ne uđu u igru. Na žalost ili na sreću ne mogu sva djeca biti Modrići, Ronalda ili Maradone ma koliko god im netko tim stvarima punio glavu.
Najjednostavniju je djecu pustiti da budu djeca i da to svoje djetinjstvo prožive onako kako treba, uživajući u igri, nogometu, košarci ili bilo čemu drugom. I nitko nema pravo da nauštrb rezultata toj djeci uskraćuje uživanje u igri. Rezultat je u tim najmlađim kategorijama apsolutno nebitna stvar.
I što god to prije shvatile lokalne samouprave koje vrednuju rezultate u tim kategorijama, predsjednici, treneri, mame, tate, noneti i none svima će biti bolje, a najviše djeci. I da svakako bi dobru edukaciju trebali proći i pojedini roditelji i bolje je da tu stanem…
Nogomet na Labinštini. Prijelazni rok bio je podosta miran, kakvo proljeće prognozirate Rudaru, županijskim prvoligašima, ali i Plominu, Raši 1938, Cementu i Poletu?
Nažalost, nogomet na Labinštini je u slobodnom padu o čemi dovoljno svjedoče pogledi na prvenstvene ljestvice. Moram ipak pohvaliti NK Rudar iz jednostavnog razloga što je napravio ono što mora biti osnovno za igranje na ovoj razini, a to je oslanjati se na vlastiti kadar.
Upravo je ova ovogodišnja momčad pokazatelj da ti dečki znaju igrati nogomet i da bi identičan plasman imali i da su doveli nekakva „kvazi“ pojačanja iz ostalih krajeva Istre. Neshvatljivo mi je da se dozvolilo gašenje seniorskog pogona NK Jedinstvo Omladinac, čime su praktički ugašena dva kluba.
Jedinstvo i Omladinac koji su nekada palili i žarili istarskim travnjacima. Uz Rudar svakako sve pohvale idu i Vinežanima koji su još više omasovili omladinski pogon, a seniori su u zlatnoj sredini, a tu su i Potpićanci koji su napokon u nekoj mirnijoj zoni nakon nekoliko godina borbe za opstanak do zadnjeg kola.
Oni su u datom trenutku znali istrpiti dvadesetak svojih mladih igrača, koji apsolutno svi dolaze s onog područja, i ti im igrači to sada polako vraćaju. Uz povratak i iskustvo Fejzića mogu biti samo bolji nego što su bili na jesen.
Polet, Cement i Raša 1938 u najnižem su rangu istarskog nogometa i bez nekih prevelikih ambicija da bi išli prema gore (možda Raša 1938), a Rabac i Plomin čeka turbulentno proljeće u kojem će tražiti opstanke u svojim ligama.
Sve u svemu, mislim da kvaliteta igre polako opada kako na Labinštini tako i u cijeloj Istri jer je uistinu teško nadoknaditi generacije koje su otišle i koje su živjele samo za nogomet. Ove današnje jednostavno to ne doživljavaju na takav način…
