Barbara Belušić ponovno u AK Albona: “I kad sam odlazila, znala sam da ću se jednom vratiti”

Atletski klub Albona ovih je dana dobio veliko pojačanje. Dugogodišnja želja klupskih struktura, Labinjanka Barbara Belušić se iz Pule vratila i postala je trenericom u AK Albona. Naravno, to je izazvalo veliku pozitivu u labinskom sportu, a sama Barbara djeluje veoma zadovoljno.

Kada se počinješ baviti trenerskim poslom, jesi li oduvijek znala da želiš raditi s mladima?

Trenerskim poslom počinjem se baviti 2012. godine kada sam prihvatila ponudu AK Istra iz Pule čiji sam bila član, budući da sam u to vrijeme bila nezaposlena, a u Labinu nisam mogla naći posao.

Tada se i selim u Pulu kako bi lakše mogla uskladiti rad u klubu i svoje treninge. Ustvari, nisam oduvijek razmišljala da ću biti trener. Više sam se ‘vidjela’ u nekom uredu pa sam iz tog razloga upisala i završila Ekonomski fakultet u Puli.

Negdje na trećoj godini faksa u Puli je pokrenut dislocirani studij za Izobrazbu trenera s usmjerenjem iz Atletike. S obzirom na to da sam u to vrijeme bila već dobrano ‘zagrizla’ u atletiku, i ona mi je postala vrlo važna, nekako u to vrijeme počela sam razmišljati i o mogućem trenerskom poslu u budućnosti. Stoga sam odlučila iskoristiti priliku i upisati taj studij.

Dugo si bila želja AK Albone, otkada je krenula ta priča i što nam te je napokon dovelo tu?

Moji atletski počeci vezani su za Albonu s obzirom na to da sam tu počela s treniranjem još 1995. godine. Prelazak u AK Istru 2008. godine bio je isključivo zbog mog napretka kao atletičarke, i tad sam znala da ću se jednom vratiti.

Kad sam počela raditi u Istri mislila sam da će to biti za neko kraće vrijeme dok ne nađem neki posao u Labinu.

Ustvari, cijelo vrijeme je taj moj povratak ‘visio’ u zraku, i tražila su se moguća rješenja mog povratka u Labin, a time i u labinsku atletiku, ali bez prevelikog uspjeha.

S Ervinom Kiršićem, glavnim trenerom u AK Alboni, bila sam u kontaktu zadnje tri godine i znala sam da sam dobrodošla u Klub u bilo kojem trenutku. Ali, prije toga trebalo je naći neki posao za se vratiti.

S početkom ove godine dajem otkaz u AK Istra nakon nešto više od 9 godina, i odlučujem da je vrijeme da se vratim doma. Za prvo vrijeme odlučujem prihvatiti posao u ‘sezoni’, a za kasnije ćemo vidjeti. Nadam se samo da neću biti primorana opet otići van Labina.

Vrlo brzo nakon toga kontaktirao me i Ervin, te smo u par minuta dogovorili suradnju, pa se početkom ožujka priključujem Alboni.

Uspijevaš li trenirati privatno koliko želiš, sada i s trenerskim obavezama, ili je samo pitanje dobro organiziranosti?

Za sada uspijevam. Doduše, nemam više tako velike ambicije kao do prije par godina, pa i puno manje treniram. Sad polako dolazi vrijeme da svoje znanje i iskustvo u većoj mjeri prenesem na mlađe naraštaje.

Sljedećih pola godine zasigurno će mi biti izazovno po pitanju svih obaveza koje me budu očekivale. Nedavno sam počela raditi u ‘sezoni’ tako da će i moj trenerski angažman u Alboni morati biti podređen tim obavezama kada se budu podudarale.

Isto tako i moji treninzi, ali dobrom organizacijom vremena vjerujem da ću uspjeti u tome.

Facebook
Twitter
WhatsApp
Email

pročitajte još