Povodom završetka SP u rukometu, porazgovarali smo s trenerom labinskog Rudara Daliborom Zupičićem koji je za naše čitatelje prokomentirao cjelokupnu situaciju s natjecanjem i reprezentacijom.
Kako Vam se čini ovo SP u globalu, jačina reprezentacija, organizacija, sve vezano uz koronavirus?
S obzirom da je u zadnjih mjesec i pol organizirano Europsko prvenstvo za rukometašice u Danskoj i Svjetsko prvenstvo za rukometaše u Egiptu vidljivo je da je organizacijski nivo svjetskog prvenstva puno niži od standarda i mogućnosti u ovom korona vremenu. Dok se u Danskoj pričalo isključivo o rukometu, ovdje se više priča o otkazima, zaraženima, trčanju na wc umjesto na trening, zaustavljanju utakmice kako bi se zalijepila reklama na podlogu i sl.
Mediji bruje o tome i sigurno da sve to ima utjecaja na igru pojedinih reprezentacija. Sama korona je dovoljna da poremeti normalno funkcioniranje sporta, a kada dodamo sve ovo ostalo mislim da je organizacija zakazala i da će se ovo prvenstvo najviše pamtiti po tome. A mi ćemo ga, na žalost, pamtiti i po povijesno lošem rezultatu…
Naša reprezentacija, komentar izvedbe i što je po Vama bio najveći problem?
Mislim da je naš problem što mi nemamo strukturiranu napadačku i obrambenu igru gdje sudjeluje svih šest igrača i golman, već se kontinuirano oslanjamo na individualna rješenja Duvnjaka, Karačića ili Cindrića. I kada se desi da je Duvnjak iscrpljen dugom sezonom i koronom, a Karačić i Cindrić ozlijeđeni dobijete 15. mjesto na prvenstvu.
Rijetko smo vidjeli izrađene akcije za bekove ili za krila, sve se svodi na guranje lopte pivotu i forsiranje igre 1 na 1. Danas je rukomet brz i dinamičan, nema stalnih vođenja lopte, dolazi do stalne izmjene pozicije igrača i svi moraju biti opasni po gol i igrati okomito na zonu. I prije prvenstva smo znali u kakvom će stanju biti stožerni igrači i imam osjećaj da se ništa nije radilo po tom pitanju već se nadalo da će dečki izdržati tako zakrpani i načeti ozljedama.
Dakle, nemamo sustav kao npr. Francuzi i Danci gdje nema Karabatića ili neki dan Hansena, ali odmah drugi igrač ulazi na njegovo mjesto i igra toliko ne pati jer postoji sustav u igri i taj novi točno zna što mora igrati. Mi smo u tome previše lutali pa nam Čupić igra desnog beka na gotovo svakoj utakmici, a protiv Danske je u jednom trenutku Jaganjac bio na desnom krilu i Horvat na desnom beku!
To je znak da nešto nije štimalo u pripremi utakmice i da su se izgubili konci tijekom utakmice. U obrani nam je falilo energije i previše smo se oslanjali na 5:1 s iscrpljenim Duvnjakom na prednjem koji to nije odigrao na svom nivou, osobito protiv brzih ekipa kao Japan i Argentina (što smatram da je bila greška uopće igrati jer 5:1 protiv niske i brze ekipe je vrlo opasno ).
Novi izbornik. Koga biste Vi najradije volio vidjeti na klupi reprezentacije sada?
Želio bih vidjeti jednog trenera koji će imati snage promijeniti sve što trenutno ne valja u reprezentaciji, stvoriti novi kostur reprezentacije i dati veću priliku mladima koji dolaze. Bitno je da i HRS shvati da nešto treba mijenjati, od stvaranja igrača u domaćim ligama pa do nacionalnih selekcija.
Od talenta do gotovog igrača je puno posla i mislim da previše takvih igrača gubimo negdje usput, a mi kao mala država si to ne možemo dopustiti. Ako pričamo o imenima, najviše mi se sviđao rukomet koji smo igrali pod Željkom Babićem, ali je on na žalost svojim PR-om uvijek odvlačio fokus od rukometa. Dakle, moj izbor je tandem Babić – Metličić.
Nisam ni protiv stranca, ali teško da će HRS to dozvoliti jer želi svog čovjeka na mjestu izbornika.
