Trener u AK Albona, Ervin Kiršić, požalio se na društvenim mrežama jučer u vezi problema sa sportskom infrastrukturom i radovima koji traju na stadionu u Zelenicama, a bez obavijesti prema tom klubu.
„Ono kad dođeš na trening, a na stadionu te dočeka bager, 40m iskopan kanal i raskopana staza. A nitko te o tome nije obavijestio. Nikome nije palo na pamet da te upozori, jer bi netko mogao upast u kanal, ozlijediti se na raskopanoj stazi. Tu je i otvoreni šaht, ali dobro, on je otvoren već minimalno tri mjeseca. Zašto je on otvoren?? Na stadionu curi voda iz cijevi, navodno one ugrađene 2016. prilikom izrade staze. Navodno se odlučilo da se to neće sanirat dok traje sezona NK Rudar, nego će se navečer zatvarati ventil, a ujutro otvarati kako bi gubici vode bili manji. To se sve dogovaralo bez da je itko osjetio potrebu obavijestiti atletski klub koji na tom stadionu svakodnevno trenira. Tko nas je uopće trebao obavijestiti? Koga bi trebalo biti briga za sigurnost svih korisnika stadiona?!? Stadionom upravlja NK Rudar, a atletski klub je ravnopravni korisnik. S obzirom da je u Rudaru teško utvrditi tko je za što odgovoran i što je čiji posao idemo dalje“, kaže Kiršić pa nastavlja:
„U Labinu postoji firma Labin 2000, ona je navodno glavna za sve sportske objekte u Labinu, ona ima i direktora koji navodno vodi brigu o sportskim objektima. Kao što je i Irfan Mensur čuvao plažu u zimskom periodu, u filmskom klasiku Gorana Paskaljevića, iako bi se situacija upravljanja stadionom lakše mogla usporediti sa pogrebnicima Topalović iz jednog drugog filmskog klasika. Ali ok, idemo na bitno, u toj firmi očito nitko nije polagao zaštitu na radu. Naravno da podržavam da se saniraju cijevi na stadionu, ali da o tome nema nikakve obavijesti!?! Ok, razumijem da ih nije briga što nam za dvadesetak dana počinje dvoranska sezona u kojoj nas očekuje nekoliko državnih prvenstava. Što bi ih i bilo briga, pa presvlačimo se na stazi ili na tribini, što bi nam smetao bager i 40m kanala?!? A i šta bi mi sad htjeli, pa par rupa na stazi su samo dvije godine sanirali, a sanirali su ih djelomično. Dobro nisu oni krivi što u prvom navratu nitko nije zaštitio novosaniran dio, pa su se majstori morali vraćat prije nego su kući došli, nisu oni krivi što u drugom navratu majstor nije ponio dovoljno materijala. Ali da ih nije briga za sigurnost djece?!? O kakvim je to ljudima riječ“, pita se Kiršić te zaključuje:
„Valjda previše očekujem. Na slici dole su vrata sporednog ulaza u stadion. Ona danas najbolje dočaravaju situaciju na stadionu. Kroz ta vrata prvi put sam prošao 1996, kad sam došao na prvi trening. Od tada do danas samo su prefarbana. Inače radi se o masivnoj željeznoj konstrukciji, iznimno nestabilnoj zbog dotrajalosti, pogotovo za vrijeme bure. Ta vrata su se i danas ljuljala na buri dok su svega pet metara od njih trenirala djeca na umjetnoj travi, kao što tamo svakodnevno trenira veći broj djece. Nerijetko ta vrata preskaču i otvaraju djeca, kako bi igrala nogomet na umjetnoj travi. Osobno sam tome više puta svjedočio. S obzirom da se tim slučajem već godinama bavi tim stručnjaka zadužen za sportsku infrastrukturu u Labinu, te da je očigledno ovaj problem prekompleksan da bi ga oni riješili, ovim putem javno apeliram da se ljudima pomogne, da se ta vrata napokon izrežu, odnesu u staro željezo, a prije svega da se spriječi tragedija!“
