Čista, gotovo djetinja vedrina, otvorenost i spremnost na šalu, nepresušna energija Gualtiera Mocennia, srdačnog i srčanog 86-godišnjeg vječitog mladića prelila se na brojnu labinsku publiku i goste.

Izložbom Sedam slika za sedam desetljeća stvaranja na vrlo suptilan i studiozan način prezentiran je umjetnikov bogat opus i kozmopolitski umjetnički životni put eminentnog kipara, slikara i grafičara, rođenog u Puli 1935.

Mocenni Gualtiero, ili kako ga najčešće mlađi kolege zovu – Il Grande Valter – od 1956. godine živi u Milanu, a punu afirmaciju postiže 1970.g. nakon prve samostalne izložbe u tom važnom umjetničkom središtu, s brojnim galerijama i likovnim kritičarima te pulsirajućim tržištem umjetnina.

Ovaj umjetnik koji utjelovljuje radost života, sa skulpturama postavljenim na svim meridijanima, skulpturom se zapravo počeo baviti gotovo slučajno – i zato jer od nekud mora početi! 1975. je za prijatelja u Milanu koji je tražio skulpturu za interijer napravio svoju prvu skulpturu.

Sve ostalo je postalo dio povijesti umjetnosti 20.stoljeća: njegove skulpture krase javne prostore širom svijeta, a do danas je izlagao na više od 300 samostalnih izložbi, među kojima su najvažnije one u Genovi i Milanu (1973), Bergamu i Zagrebu (1974), Parizu (1981), Spoletu (1983), Palazzolu sull’Oglio kraj Brescie (1992), Abilenu, Texas – SAD (2003), Rovinju (2005).

Sudjelovao je u više od 50 međunarodnih kiparskih simpozija u Sjedinjenim Državama, Francuskoj, Španjolskoj, Ukrajini, Grčkoj, Srbiji, Sloveniji, Meksiku, Siriji, Dubaju, Italiji i Hrvatskoj.

U slikarstvu radi poetične slike i grafike kombiniranim tehnikama, a kao kipar skulpture geometrijskih oblika. U njima koristi totemski oblik vertikalnog naglaska u prostoru, poput suvremenih obeliska koje oblikuje u sebi svojstvenoj maniri geometrizma na maštovite načine razlomljenih ravnih linija.

Iako neki kritičari smatraju da je svoj stil stvorio promišljajući i simbolički prerađujući motive svog zavičaja, s kojim nikada nije prekinuo osobne i umjetničke odnose, njegove umjetničke vizure daleko su šire i univerzalnije, te odišu duhovnošću bezvremenosti.

Na Mediteranskom kiparskom simpoziju na Dubrovi kraj Labina sudjelovao je 1987. Sa skulpturom L’arco di trionfo improbabile / Neizvediv slavoluk pobjede Mocenni domom zove podjednako Milano i Pulu, te je dobitnik Povelje počasnog građana Grada Pule 2011., a 2017. počasnog građanina Istre.

Eros Čakić, autor teksta u katalogu izložbe u svom obraćanju publici istaknuo je značaj prisutnost Gualtiera Mocennia, kolege kipara i prijatelja, u kulturnom životu Pule, Istre i Hrvatske.

U svom tekstu između ostalog ističe:

„Mocenni je umjetnik za kojeg možemo iz puno razloga tvrditi da je jedan od utemeljitelja nove likovne umjetnosti u Puli i Istri, novoga likovnog izraza trajnoga pečata kojemu je Mocenni bio prethodnikom u kulturi grada i poluotoka. Premda većinu vremena fizički nije bio prisutan u rodnom gradu i zavičaju već, stjecajem okolnosti i njegova umjetničkog odabira, doslovce po cijelom svijetu, uz izbor stalnog boravka u Italiji, kipario je, slikao i izlagao na svim kontinentima, ali Pulu nije zapostavljao niti zaboravljao….

…. Mocenni nije samo likovni umjetnik, on je veleposlanik istarske i pulske (multi)kulture, on je važan čimbenik suradnje, ne samo u hrvatsko-talijanskim kulturološkim odnosima, on je promotor suvremene likovnosti Pule, Istre i Hrvatske u cijelom svijetu. O tomu govore brojni novinski i revijalni napisi s izložaba i simpozija na kojima se predstavio u najznačajnijim svjetskim galerijama, ali ne zaboravimo i njegovu ulogu u dovođenju svjetski afirmiranih kipara i drugih likovnjaka u Istru, na simpozije, kolonije, izložbe…

…Mi Gualtierove kolege cijenimo Mocennija prije svega kao prijatelja i čovjeka uvijek spremnog pomoći kolegi, srdačnog Puležana iz Milana koji je ugošćavao istarske i hrvatske umjetnike u svome milanskom ateljeu, pomagao mlađim kolegama u radu i snalaženju u likovnom svijetu, ne nabrajajući ostale stručne i ljudske karakteristike koje ga krase; ali tu je i Mocenni umjetnik, gorostas pred kojim ostajemo bez teksta kad bi željeli opisati njegovu vulkansku energiju zauzdanu likovnim znanjem, métierom i vještinom sposobnog izraziti se u svakoj likovnoj tehnici, u svakom području likovnoga….“

Gradonačelnik Labina, g. Valter Glavičić pozdravio je otvorenje izložbe te čestitao Mocenniu na svim njegovim umjetničkim postignućima, a ponajprije kao čovjeku koji je ostao vjeran svojim korijenima i bio potpora uvijek i u svakoj prilici mlađim kolegama te zaželio mu još mnogo stvaralačkih godina.

Izložba se može razgledati do 6. rujna 2021. Izložbeni program Galerije Alvona realizira se uz potporu Grada Labina, Županije Istarske i Ministarstva kulture i medija RH.

Gualtiero Mocenni je kipar, slikar i grafičar (Pula, 6. II. 1935) koji je već u mladim danima za školovanja u Puli pokazivao sklonosti za umjetničko izražavanje, a prvi su mu slikarski radovi motivi krajolika obilježeni post-impresionističkom manirom. Već u njima se ogleda temeljna energija, konstruktivistička kompozicija i plastična uporaba boje, glavne odlike Mocennijeva opusa koje će kasnije doći do izražaja. Godine 1956.seli u Italiju, gdje se postupno afirmira.

Nakon boravka u više gradova (među ostalima u Napulju i Firenci), nastanjuje se u Milanu, gradu koji je i važno umjetničko središte, s brojnim galerijama i likovnim kritičarima, te tržištem umjetnina. U to je doba sudjelovao na skupnim izložbama i natječajima, ali prava afirmacija došla je poslije prve samostalne izložbe u Milanu 1970. Do danas je izlagao na više od 300 samostalnih izložbi, među kojima su najvažnije one u Genovi i Milanu (1973), Bergamu i Zagrebu (1974), Parizu (1981), Spoletu (1983), Palazzolu sull’Oglio kraj Brescie (1992), Abilenu, Texas – SAD (2003), Rovinju (2005).

U slikarstvu radi poetične slike i grafike kombiniranim tehnikama, a kao kipar skulpture geometrijskih oblika smještene u javnim prostorima. U njima koristi totemski oblik vertikalnog naglaska u prostoru, poput suvremenih obeliska koje oblikuje u sebi svojstvenoj maniri geometrizma na maštovite načine razlomljenih ravnih linija. Iako neki kritičari smatraju da je svoj stil stvorio promišljajući i simbolički prerađujući motive svog zavičaja, s kojim nikada nije prekinuo osobne i umjetničke odnose, njegove umjetničke vizure daleko su šire i univerzalne, odišući duhovnošću bezvremenosti. Sudjelovao je u više od 50 međunarodnih kiparskih simpozija, u Sjedinjenim Državama, Francuskoj, Španjolskoj, Ukrajini, Grčkoj, Srbiji, Sloveniji, Meksiku, Siriji, Dubaju, Italiji i Hrvatskoj, a u svim tim zemljama, najviše u Italiji i Hrvatskoj brojne su njegove skulpture u javnom prostoru.

U Puli su mu najvažnija kiparska djela Spomenik Puli na Vidikovacu (1976-1979), Četiri godišnja doba – hommage Vivaldiju u Istarskom narodnom kazalištu (1989), Četiri elementa u bivšem kamenolomu na Valkanama (1990), Spomenik u Gortanovoj uvali (1994). Živi i radi u Milanu, ali dio godine provodi i u Puli. Dobitnik je Povelje počasnog građana Grada Pule 2011. a 2017. počasni građani Istre.

O izložbi iz pera Erosa Čakića:

“Mocenni je umjetnik za kojeg možemo iz puno razloga tvrditi da je jedan od utemeljitelja nove likovne umjetnosti u Puli i Istri, novoga likovnog izraza trajnoga pečata kojemu je Mocenni bio prethodnikom u kulturi grada i poluotoka. Premda većinu vremena fizički nije bio prisutan u rodnom gradu i zavičaju već, stjecajem okolnosti i njegova umjetničkog odabira, doslovce po cijelom svijetu, uz izbor stalnog boravka u Italiji, kipario je, slikao i izlagao na svim kontinentima, ali Pulu nije zapostavljao niti zaboravljao. Predočiti njegov životopis i pokušati dočarati životnu pustolovinu Gualtiera Mocennia bio bi književni pothvat kojemu ovdje nije mjesto. Uostalom, o Gualtieru je napisano mnogo, iz pera književnika, povjesničara umjetnosti, likovnih kritičara, novinara, a o njegovom radu svjedoče nebrojeni katalozi i značajne monografije koje vrlo studiozno govore o njemu kao kiparu, slikaru i grafičaru….

Mocenni nije samo likovni umjetnik, on je veleposlanik istarske i pulske (multi)kulture, on je važan čimbenik suradnje, ne samo u hrvatsko-talijanskim kulturološkim odnosima, on je promotor suvremene likovnosti Pule, Istre i Hrvatske u cijelom svijetu. O tomu govore brojni novinski i revijalni napisi s izložaba i simpozija na kojima se predstavio u najznačajnijim svjetskim galerijama, ali ne zaboravimo i njegovu ulogu u dovođenju svjetski afirmiranih kipara i drugih likovnjaka u Istru, na simpozije, kolonije, izložbe.

Jednostavno je nemoguće u recentnoj kulturnoj povijesti grada ne naići na Gualtiera u svakom bitnom razdoblju ili događaju još iz vremena prije osnivanja Pulskog likovnog salona, osnivanja Zbirke umjetnika kojoj je darovao veliki broj likovnih djela, do kapitalnih kiparskih djela koja su promijenila vizuru grada, ali i poimanje estetike u suvremenoj umjetnosti. Spomenimo samo jedan, možda prevratnički pulski spomenik, onaj na Vidikovcu, spomenik koji je promijenio estetske kriterije likovne umjetnosti grada i svim budućim naraštajima likovnih umjetnika ponudio nove i veće mogućnosti u gradskom likovnom izrazu.

Mi Gualtierove kolege cijenimo Mocennija prije svega kao prijatelja i čovjeka uvijek spremnog pomoći kolegi, srdačnog Puležana iz Milana koji je ugošćavao istarske i hrvatske umjetnike u svome milanskom ateljeu, pomagao mlađim kolegama u radu i snalaženju u likovnom svijetu, ne nabrajajući ostale stručne i ljudske karakteristike koje ga krase; ali tu je i Mocenni umjetnik, gorostas pred kojim ostajemo bez teksta kad bi željeli opisati njegovu vulkansku energiju zauzdanu likovnim znanjem, métierom i vještinom sposobnog izraziti se u svakoj likovnoj tehnici, u svakom području likovnoga….

Na koncu, što reći Gualtieru Mocenniju, osim one protokolarne, uobičajene i kultivirane zahvale, opet ostajemo bez teksta kao pred njegovim djelom, jer „veliko hvala“ nije dovoljno za sve ono što predstavlja, za sve ono što i dalje radi i stvara…”