„Na građanskom odgoju učili smo o lokalnoj samoupravi pa smo došli na ideju da napišemo e-mail Deanu Močiniću, načelniku općine Pićan. Zamolili smo ga da nas primi u općinu kako bismo proširili svoje znanje o lokalnoj samoupravi i vidjeli što sve oni rade. Odgovorio nam je da će nas sa zadovoljstvom primiti. A kako smo mi djeca i svašta nas zanima, pripremili smo za njega mnogo pitanja.

Susret smo dogovorili za četvrtak 6. veljače. Jako su nas ljubazno primili i ugostili u sobi za sastanke. Na samom početku svi djelatnici su se predstavili i ukratko su nam objasnili što oni rade. Uz načelnika na općini Pićan rade: Martina Bilić, pročelnica jedinstvenog upravnog odjela, Samanta Floričić Fonović, voditeljica financija, Ivana Tončić, voditeljica prostornog planiranja i gradnje, Mirjana Ban, voditeljica administrativnih poslova i Igor Lukež, komunalni redar. 

Na red je tada došlo postavljanje naših pitanja na koja nam je gospodin Dean Močinić detaljno odgovorio. Intervju s gospodinom Deanom Močinićem možete pročitati u nastavku. Ali, prije toga želimo od srca zahvaliti načelniku i svim djelatnicima općine što su nas tako lijepo primili, počastili i upoznali nas sa svojim poslom. Ovaj posjet je za sve nas bio  vrlo poučan, zanimljiv i ugodan“, napisale su Ariana Bilić i Noemi Vretenar.

Nakon toga, pripremili su intervju.

Kako je biti načelnik?

Evo, u ovakvim prilikama kao što je sada ova tu, to je trenutak kada je lijepo biti načelnik. Takve stvari bih volio svaki dan delat.  Lijepo je biti načelnik i  kada nešto moreš napraviti, realizirati neki projekt, neku ideju i zadovoljiti potrebe naših ljudi, mještana,  te dobiti pozitivne kritike. A s druge strane, kada nešto ne možeš napraviti, ne svojom krivicom, pa dobiješ negativne komentare, onda to nije lijepo niti ugodno.

Što vas je potaknulo da budete načelnik?

Bio sam dva mandata predstavnik građana u općinskom vijeću i nakon toga rodila se želja i vjera da mogu pomoći u provođenju nekih projekata te prvenstveno komunalnih stvari na području općine.

Kako izgleda vaš uobičajen radni dan?

Uobičajen radni dan bi trebao biti od 7:00 do 15:00 sati, ali to često puta ne bude tako. Nerijetko imam obaveze vezane uz poslove na općini u poslijepodnevnim satima, mobitel stalno zvoni, tu su i mnogi sastanci s različitim izvođačima radova, projektantima i sl. U biti, radno vrijeme je dosta fleksibilno.

Što vam je najljepše i najugodnije na poslu, a što vam je najgore i najneugodnije?

Pa sigurno da ovakve stvari poput vašeg dolaska danas  su nešto najljepše, kao i one kada se može nešto napraviti, realizirati neki  projekt i napraviti nešto pojedinačno za ljude. Zadovoljstvo mještana kada se nešto napravi je najljepše u ovom poslu, a s druge strane ima puno toga na što ne možemo utjecati i to onda na kraju ne bude baš lijepo.

Na koji način motivirate vaše djelatnike?

Pa sigurno da je plaća nekako najbitnija za motivaciju ljudi, ali mislim da ove ljude ne treba previše motivirati jer imaju tim,  a na čelu tima je Martina.  Zajednički radimo na svim projektima, a možda bi nam Martina mogla reći nešto više. 

Martina: Mislim da je najveći motivator baš taj timski rad. Nama je najbitnije da znamo da pripadamo timu koji zajednički radi za iste ciljeve i da jedni drugima pomažemo, da nema nikakvih negativnih emocija, nikakvih ogovaranja. Velika je motivacija kad znamo da smo dobra ekipa.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

Za četiri mjeseca su izbori i plan mi je opet se kandidirati za načelnika i ako dobijem povjerenje građana općine Pićan, nastavit ću voditi općinu i završiti projekte koji su u tijeku, ali i započeti neke nove.

Koji je vaš posljednji projekt?

Posljednji projekt koji smo realizirali je društveno-vatrogasni dom u Sv. Katarini. Kao što znate, koriste ga naši DVD-ovci za svoje potrebe, a njegov drugi dio koriste svi naši mještani za privatne potrebe, druženja, proslave i sl. S tim projektom smo jako zadovoljni i ponosni smo na njega.

U tijeku je i energetska obnova fasade bivše školske zgrade u Tupljaku i fotonaponske elektrane na njezinom krovu. Radovi će započeti u narednim mjesecima. Za taj smo projekt dobili i neka sredstva od fondova i njegovom realizacijom ćemo omogućiti veliku uštedu energije, a  vrtićarci koji su sada u njoj imat će mnogo kvalitetniji boravak u tom prostoru.

U Krbunama također namjeravamo renovirati zgradu nekadašnje škole, ali za taj projekt moramo još aplicirati za financijska sredstva. U prizemlju te škole predvidjeli smo stvaranje prostora za druženje, dok bismo na prvom katu napravili stan kako bismo možda privukli dolazak ljudi koji rade u nekim od deficitarnih kadrova.

Prepustit ću riječ Ivani  i Martini da vam pokažu ostale projekte.

Ivana: U planu je obnova dviju ruševnih zgrada u starogradskoj jezgri te se nadamo da ćemo uspjeti kandidirati projekt na natječaj Ministarstva kulture ili neki drugi kako bismo dobili sredstva za obnovu zgrada koje bi postale kulturni objekt naše općine. U planu su i uređenja vodotokova  i kanala  na području općine.  Planiramo izgradnju i renovaciju nekih cesta. Primjerice, cesta Labin-Pazin će prolaziti kroz poduzetničku zonu čime bi se skratio put do tunela Učka. Taj dio je u nadležnosti Hrvatskih autocesta.  U planu je i uređenje raskrsnice na Mostu Pićan u suradnji s državnim cestama kako bi bila sigurnija i preglednija. Ovog proljeća namjeravamo sanirati most na slapu Sopot. Planira se proširivanje terena pićanskog groblja i izgradnja reciklažnog dvorišta za sakupljanje glomaznog otpada.

Martina: pokušat ćemo pronaći izvođača radova za izgradnju područnog objekta dječjeg vrtića u blizini  spomenutog novoizgrađenog objekta u Sv. Katarini. Nadamo se da će to biti završeno u narednih godinu dana.  Za taj smo projekt također dobili sredstva Europske unije tako da će nam biti puno jeftinije. Jednog dana planiramo pokraj vrtića igraditi igralište tako da će to zbilja biti jedan kompleks.

Naravno, u tijeku planiranja  i projektiranja, pojavljuju  se različite situacije na koje ne možemo utjecati. Tada se naši planovi često puta izjalove i moramo se stalno prilagođavati i tražiti neka nova rješenja. Na kraju se sve  prolongira i ne ide sve onom brzinom kojom smo mi predvidjeli.

Surađujete li s načelnicima susjednih ili nekih drugih općina? Jeste li zadovoljni po tom pitanju?

Surađujemo najviše s načelnicima s područja Labinštine i gradonačelnikom Labina, imamo zajedničke usluge kao što je  komunalno poduzeće,  vodovod i  javne vatrogasne postrojbe. Po tim pitanjima jako puno surađujemo, ali isto tako, razmjenjujemo mišljenja, prijedloge i savjete.

Jeste li zadovoljni stanjem gospodarstva u svojoj općini?

Na području naše općine imamo dosta puno poduzetnika i obrta. Pićanci su jako vrijedni ljudi, ja bih rekao i hrabri. Za otvoriti neku firmu treba, po meni, jako puno hrabrosti i puno posla da sve to uspije.  U svakom slučaju, imamo jako puno poduzetnika i gospodarstvenika i zadovoljan sam sa stanjem gospodarstva.

Koliko vam je važno ulaganje u obrazovanje mladih?

Nama na općini predstavlja jako veliko zadovoljstvo kada možemo izdvojiti određena sredstva za stipendije za učenike i studente ili primjerice, za sredstva za kupnju školskog pribora za osnovnoškolce. Bitno nam je da mladi ljudi imaju uvjete kako bi ostvarili sve svoje snove i želje. Isto tako, važno nam je da kod mladih razvijamo  osjećaj pripadnosti ovom kraju pa tako pokušavamo uključiti što više studenata i srednjoškolaca u naše aktivnosti putem različitih manifestacija koje organiziramo.

Što je po vama najljepše u općini?

Naša općina je jedan od meni ljepših krajeva naše Istre. Blizu smo mora, gradova, a opet dovoljno daleko da izbjegnemo gužve. Imamo vrijedne ljude, zanimljivu prošlost, kulturu i tradiciju kao što su šćorice. To moramo njegovati poštivati.

Da se možete vratiti u djetinjstvo, šte biste promijenili?

Jako bih puno uživao u igri i bezbrižnosti, provodio bih puno vremena s prijateljima kao što vjerojatno i svi vi to volite i radite. Djetinjstvo je sigurno najljepši dio života, a to shvatimo kada dođemo stariji. Također, jako puno bih učio.

Što biste promijenili u općini da imate supermoć na jedan dan?

Mislim da u jednom danu ne bimo puno tega rivali, ali sigurno bih najprije poželio da svi budemo zdravi i sretni. Drugo, volio bih da možemo spriječiti bacanje smeća u prirodu, prebrzu vožnju kroz naseljena mjesta, kao i pojedine vandalizme koji se događaju na novouređenim površinama, poput onih na novom igralištu u Tupljaku i sl. Ali ako bih zaista imao supermoć na jedan dan, onda bih nabavio jedan stroj koji bi svima ispunjavao želje.

Koja vam je omiljena knjiga, film ili serija?

Nemam baš omiljene knjige, filma ili serije. Volim pogledati neki akcijski film ili seriju, ili pročitati kakav krimić.

Čime  se bavite u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme se, obzirom da živim na selu, bavim vinogradom i maslinama. Imam i deset ovaca kojima treba pripremiti sijeno i sve ostalo.

I za kraj, imate li kakvu poruku ili savjet za nas?

Uživajte u djetinjstvu i puno učite, slušajte učiteljice i kako je jednom rekao jedan pjesnik: „Pazite da ne idete maleni ispod zvijezda.“

Intervju napisali učenici 6.a i 6.b razreda: Noemi Vretenar, Ariana Bilić, Nina Baf, Leona Lukež, Leona Širol, Dea Matas, Mia Milohanić, Zora Radić, Matej Blašković i Armin Silahić.

IRENA je stoga proteklog tjedna održala dvije edukativne radionice s učenicima Osnovnih škola Vladimira Nazora iz Potpićna i Ivana Batelića iz Raše. Radionice su održane kao nastavak edukativnog programa na temu problematike morskog otpada razvijenog i provedenog u sklopu projekta MARLESS tokom 2022. godine u šest osnovnih škola na području Istarske županije te kao početak edukativnih aktivnosti projekta CAPonLITTER koji ima za cilj potaknuti osmišljavanje i stvaranje proizvoda iz recikliranih materijala putem 3D printera koji mogu zamijeniti jednokratne plastične proizvode.

Cilj radionica bio je upoznati učenike s problematikom morskog otpada, istaknuti gorući problem plastičnog otpada s posebnim osvrtom na mikroplastiku i njenim utjecajem na biljni i posebice životinjski svijet kao i upoznati učenike s osnovama procesa recikliranja otpada i moguće ponovne uporabe istog na primjeru 3D printanja i korištenja recikliranih materijala kao sirovine.

Radionice su bile koncipirane u dva dijela. U prvome dijelu učenici su naučili što je morski otpad, što je zagađenje mikroplastikom, koji su uzroci morskog otpada te kako zagađenje utječe na okoliš, morske životinje i ljude. Poseban naglasak edukacije bio je kako svaka osoba odgovornim ponašanjem može barem djelomično utjecati na smanjenje morskog otpada.

Učenicima je prikazano kako pravilnim selektiranjem otpada, smanjenjem upotrebe jednokratne plastike, sudjelovanjem u akcijama čišćenja i širenjem znanja mogu doprinijeti rješavanju ovog ozbiljnog problema. U sklopu edukacije prikazan je i animirani edukativni video projekta MARLESS.

Drugi dio radionica bio je usmjeren na mogućnosti ponovne uporabe otpada putem recikliranja i kako se pomoću pravilnog odvajanja, odlaganja i recikliranja otpada može ipak od dijela otpada stvoriti sirovina za proizvodnju novih proizvoda i time utjecati na smanjenje korištenja novih sirovina i posljedično na smanjenje stvaranja otpada.

Proces stvaranja novih proizvoda prikazan je na primjeru 3D printera te su učenicima prezentirane osnove 3D printanja i proces nastanka proizvoda od nacrta do same proizvodnje. Za potrebe radionice korišten je materijal-filament od reciklirane plastike te su učenici pozvani da osmisle proizvode koji bi mogli zamijeniti jednokratne i one plastične proizvode koji najčešće završavaju kao otpad.

Nastavak edukacija planiran je početak nove školske godine te su edukativne radionice zaključene podjelom platnenih vrećica i višekratnih perivih čaša uz poruku učenicima kako se i malim koracima i korištenjem višekratnih proizvoda može smanjiti stvaranje otpada i time pridonijeti da naš okoliš i mora postanu čistiji i ugodniji za život.

„Vršnjačko nasilje“ – učenicima petih i čestih razreda i

„Opasnosti na internetu“ – učenicima sedmog i učenicima osmih razreda.

Gost predavač je na vrlo lijep, učenicima pitak, ozbiljan, ali i pristupačan način približio ove vrijedne teme brojnoj publici. Cilj predavanja je zapravo prevencija, odnosno zaštita učenika od neprihvatljivih oblika ponašanja te zaštita učenika od negativnih posljedica nasilja i neodgovornog ponašanja na internetu.

Iz OŠ Vladimir Nazor se zahvaljuju predavaču na vrlo lijepoj suradnji i na, u prvom polugodištu, održanoj temi za roditelje učenika mlađih razreda, koja je fokusirana na opasnosti interneta i mogućnosti roditelja da od ovih opasnosti interneta zaštite djecu te i sami sa njima provedu razgovore.