Nataša se na svoju 171 kilometar dugu avanturu uputila u petak u 17 sati iz francuskog mjesta Chamonixa, a trčala je po planinskom masivu s preko 10.000 metara nadmorske visine.  Svega 2.300 trkača dobilo je ove godine priliku iskušati svoju izdržljivost u surovim uvjetima ispod vrha Mont Blanc. Svoje mjesto među elitnim trkačima Nataša je zaslužila marljivo skupljajući bodove sudjelovanjem na trail i ultra trail utrkama u Hrvatskoj, čime je zaslužila biti među onima koji uopće dobiju mogućnost prijaviti se na natjecanje.

Nakon što je udovoljila bodovnim zahtjevima, nažalost nije imala sreće na lutriji u siječnju kojom se biraju sudionici utrke, no povoljna epidemiološka situacija u Hrvatskoj, omogućila joj je da u lipnju, na dodatnoj lutriji, ipak osvoji svoje mjesto među najelitnijim trail trkačima.

”Još uvijek slažem dojmove, a moram nadoknaditi i dosta sna, no srce mi je puno. Obranila sam naše boje i sretno stigla do cilja, unatoč virozi koja me mučila par dana prije utrke i bolovima u zglobu gotovo 100 kilometara. Na samom početku mi se pojavio problem s disanjem, da li zbog visinske razlike, uzbuđenja ili pak straha kako ću ja to, no pokušala sam odmaknuti crne misli i krenula sam dalje, polako s noge na nogu”, ispričala je policijska službenica nakon što se malo naspavala. Kako kaže, staza je na pojedinim dijelovima bila izrazito teška, teža nego prošli put, a iako je danju bilo sunčano, jak vjetar podizao je s tla prah koji joj je smetao očima.

”Nakon 30. kilometra na stazi sam ugledala trkača iz Osijeka Petra Šokčića, a nakon toga se pojavio i moj prijatelj Andrej Vadlja pa smo svi troje nastavili put do 50. kilometra gdje je bila okrijepa. Tu nas je sustigao i Franjo Korić, još jedan prijatelj iz Primorsko-goranske županije, s kojim sam se ovog ljeta i pripremala za utrku pa smo zajedno nastavili dalje sve do cilja. Zbog izrazito dugih, teških i strmih nizbrdica kojih kod nas nema, počela sam osjećati bol u zglobu lijeve noge. Trpjela sam je do kraja jer odustajanje nije bila opcija. A kao da bol u zglobu nije bila dovoljno, nakon 100. kilometra, nakon vrha Col Ferret u Švicarskoj, udarila sam u trku nizbrdo istom nogom u kamen pa sam ozlijedila i palac”, prisjetila se Nataša koja je utrku nastavila dalje u nešto sporijem ritmu. Nije se željela predati, a u tom su joj pomogli prijatelji s treninga i navijači iz Hrvatske koji su ih putem bodrili i bili im potpora. Franjina potpora Martina Pelozo i Andrejeva potpora Vedran Mohorovičić bodrili su i Natašu, a kako kaže, bez njihove pomoći i pozitive, sve bi bilo puno teže. ”Hvala im na pomoći, a hvala i mojim prijateljima, kolegama i rodbini koji su me od doma bodrili putem poruka i poziva. Također bih željela zahvaliti i Ministarstvu unutarnjih poslova, Regionalnom klubu IPA Istra i Turističkoj zajednici Grada Rovinja koji su mi omogućili da još jednom nastupim na ovom prestižnom natjecanju”, poručila je policijska službenica.

Utrka UTMB prolazila je najljepšim planinskim dijelovima Francuske, Italije i Švicarske. Od oko 2.300 trkača koliko ih se okušalo na najzahtjevnijoj stazi, čak 800 ih je odustalo. Policijska službenica Nataša Rogić sretno je stigla do cilja nakon 45 sati, 40 minuta i 19 sekundi. Nakon što je drugi put istrčala krug oko drugog najvećeg vrha u Europi, Mont Blanca, sljedeći izazov joj je osvojiti sam Mont Blanc. ”Ideja je pala pa mi sada preostaje proći obuku, trenirati i vidjeti hoću li ostvariti svoje snove”, rekla je Nataša, a mi joj u tome želimo svu sreću i čestitamo joj na uspjehu!