Danas nastavljamo s drugim dijelom intervjua. Svoje iskustvo mobilnosti, ali i doticaj s hrvatskom kulturom predstavlja nam Mélissa, volonterka koja svoje šestomjesečno iskustvo volontiranja u sklopu projekta Europskih snaga solidarnosti doživljava upravo u našem gradu. Kako se uključiti u ovakav projekt, koje su razlike između francuske i hrvatske kulture te kako izgleda pogled na naš grad kad nisi odrastao ovdje, saznajte u nastavku.
Bok, predstavi se našim čitateljima, odakle si i koliko godina imaš? Koliko si dugo do sad u Labinu?
Moje ime je Mélissa, imam 20 godina i dolazim iz Angersa, grada na zapadu Francuske (u dolini Loire). U Hrvatskoj sam dva mjeseca.
Za početak, kako si završila u Labinu? Možeš li opisati postupak kako si došla u Hrvatsku? Je li ovo tvoje prvo „putovanje“ ovakve vrste? Koliko često putuješ?
Stekla sam diplomu sveučilišnog prvostupnika u polju evenata i komunikacije u srpnju 2020. Odlučila sam napraviti pauzu prije nastavka diplomskog studija jer sam željela poboljšati razinu engleskog jezika, doživjeti neko novo iskustvo, izaći iz svoje zone udobnosti i otkriti novu zemlju s novom kulturom. Dakle, tražila sam neko međunarodno iskustvo.
Istraživala sam i za mene je ESC program (op.a. Europske snage solidarnosti, eng. European Solidarity Corps) bio najbolja opcija pogotovo zato što nisam htjela potrošiti puno novaca, ali i zato što mi je volontiranje vrlo važno. Član sam humanitarne udruge za vijetnamske obitelji. Registrirala sam sve podatke na ESC platformi i prijavila sam se za projekt Alfa Albone jer mi je bio vrlo zanimljiv. Nekoliko dana nakon, odradila sam intervju s Jelenom iz udruge. Početkom rujna stigla sam u Hrvatsku.
Zahvaljujući svojoj obitelji imala sam priliku puno putovati (u Vijetnam, New York, Tunis i nekoliko europskih zemalja), ali od prije dvije godine putovala sam svojim prijateljima jer s njima dijelim istu strast prema putovanjima.
Nikad prije nisam bila dio projekta Europskih snaga solidarnosti, ali već sam ranije dobila priliku živjeti u stranoj zemlji. Tijekom studija odradila sam praksu u Southportu, u Velikoj Britaniji, u udruzi „Zeleni pašnjaci“ koja pomaže beskućnicima. Bila sam zadužena za administrativni dio i komunikaciju organizacije.
Možeš li usporediti svoju matičnu zemlju s Hrvatskom? Koje su najznačajnije razlike? Kako ti se sviđaju ljudi u Hrvatskoj, možeš li ih usporediti sa svojom nacijom?
Prvo što sam primijetila je da se jezik jako razlikuje od francuskog, izgovor nije isti. Krajolici su prekrasni, puno je više vegetacije i morska je voda vrlo bistra. Međutim, jedna stvar koja me iznenadila je javni prijevoz koji u Hrvatskoj nije jako razvijen.
U Francuskoj je lakše putovati vlakom ili autobusom jer dnevno postoji mnogo različitih redova vožnje i brže je. Primijetila sam i druge male razlike, kao i činjenica da korištenje sigurnosnih pojaseva u stražnjim dijelovima automobila nije obvezno. Hrvati piju više mineralne vode od Francuza, na primjer, u nekim restoranima morate specificirati vrstu vode koju želite, dok su u Francuskoj vrčevi s vodom iz slavine već postavljeni na stolove.
Hrvati su ljudi srdačnog srca koji vole upoznavati ljude i lako razgovarati, za razliku od nekih Francuza. Trude se razgovarati s nama čak i ako ne razumijemo njihov jezik.
Imaš li vremena za putovanje po Hrvatskoj i Istri? Jesi li vidjela nešto što te oduševilo?
Krajem rujna putovali smo diljem dalmatinske obale. Išli smo u Zadar, Murter, Šibenik i Split. Ovo putovanje je bilo nevjerojatno. Zaista sam uživala u Splitu zbog prekrasnih krajolika: mora, Dioklecijanove palače… Sad bih voljela otići na Plitvička jezera, izgledaju predivno. Labin je također prekrasan grad, posebno pogled s našeg balkona na planine, rabačko more i vegetaciju tijekom zalaska sunca. Lijep je i stari grad. Sviđaju mi se različite boje kuća.
Jesi li probala naše specijalitete? Koja ti se hrvatska jela koja se ne pripremaju u tvojoj zemlji sviđaju?
Nismo isprobali mnogo tipičnih hrvatskih namirnica. Primijetila sam da se hrvatska kuhinja sastoji od mnogih mesnih jela. Kušali smo nekoliko vrsti bureka i moram priznati da je onaj sa sirom zaista ukusan. Jedemo i puno talijanske hrane poput pizza, tjestenine, njoka…
Koje je tvoje područje studija / interesa? Prema tvom mišljenju, gdje su veće šanse za napredak na tom polju, u Hrvatskoj ili u Francuskoj?
Studirala sam evente i komunikaciju. Organizacija i promocija događaja su mi jako zanimljivi. Rekla bih ipak u Francuskoj, jer mislim da ću tamo imati više prilika, posebice u Parizu.
Sad si već neko vrijeme u Hrvatskoj. Možeš li zamisliti da živiš u zemlji poput Hrvatske? Je li ovo mjesto na kojem se možeš vidjeti ili ona ipak nije tvoja „šalica čaja“?
Hrvatska mi je jedna od najdražih zemalja koje sam posjetila u Europi. Ljudi su vrlo susretljivi i ljubazni. Krajolici su lijepi i razlikuju se od francuskih. Međutim, mislim da ovdje ne bih mogla trajno živjeti. Teško mi je biti odvojena od svoje obitelji na dulje vrijeme. Francuska hrana i kultura također su mi vrlo važni (posebice sir 🙂 )
Što je po tvom mišljenju najbolje u Labinu? Što bi promijenila?
Labin je mali grad u kojem se svi poznaju. Vrlo je to ugodan grad u kojem se osjećam dobro i sigurno. U trgovini, na tržnici, na ulici kad pitaš za put, Hrvati su cijelo vrijeme ljubazni, sretni da mogu pomoći, a većina društvenih interakcija provodi se s osmijehom.
Po mom mišljenju bilo bi sjajno poboljšati i razviti javni prijevoz u Labinu, pogotovo ako se ide iz Lidla ili Dubrove u stari grad, jer je uspon uz brdo naporan.
