Piše: Mattea Grgić
Današnji život je stvarno težak. Bilo je naporno i užurbano prije korona ludila, ali sad smo postrojeni u redove, imamo pravila (tzv. epidemiološke mjere), liste čekanja, termine, nešto malo strože nego prije. Nije ustvari ništa od toga teško, ali pritisak oko svega, a velikom broju ljudi i same egzistencije, koji je sveprisutan i konstantan, ostavlja na ljudsku vrstu trag.
Koliko sam u životu imala prilike razumjeti, većina ljudi se općenito s novonastalim situacijama ne nosi najbolje. Odnosno rekla bih da se ta većina dijeli na dio ljudi koji se stvarno teško nose sa promjenama i uvijek to imaju potrebu naglašavati (žaliti se na sve i svašta, biti mrzovoljni ili neraspoloženi, opterećivati poznate i nepoznate sa svojim problemima…), te na one koji se također teško nose sa istim, ali potiskuju to u sebi i traže spas u nečem drugom (koncentriraju se i fokusiraju na nova zbivanja, pozitivne misli ili jednostavno nešto dobro).
Kao treću skupinu, imamo neuništivo mentalno jake ljude koji su već svašta doživjeli, ili nisu, ali su već srasli s problemima, pa im svaki idući poraz u životu ustvari predstavlja priliku za novu borbu, a samim time i novu pobjedu.
Da naglasim, nijednu skupinu ljudi ne etiketiram kao lošu ili negativnu. Svatko od nas je individua i vjerujem da nigdje u nijednoj dimenziji ne može postojati identičan komplet atoma. Isto tako postoje različiti načini na koje se nosimo sa životnim situacijama i svaki od njih treba poštovati, a ako je moguće i prihvatiti s razumijevanjem te pokušati pomoći.
Nekad davno osudila bih ljude na temelju jednog postupka ili nekoliko izgovorenih riječi. I zaista sam se brzo uvjerila da je to loše. Jer apsolutno o nikome ne možemo znati sve. I ne znamo što je tko od nas proživio, u kakvoj je trenutnoj situaciji ili koji kaos proživljava u glavi možda svake sekunde dana i noći.
Postoje osobe koje će Vam sve reći, ali postoje i one koje zanijeme nad svojom sudbinom. I to treba uzimati u obzir pri svakom novom susretu, a pogotovo kad pomislite o nekoj osobi nešto loše i već Vam je pribilježena na spisku osuđenih.
Treba čvrsto imati na umu da se dio osoba bori sa svakim novim danom. Neki se bore s fizičkim zdravljem, a neki s mentalnim. I oboje je od jednake važnosti. I oboje treba znati prihvatiti i razumjeti. Najteže su bitke koje vodimo sami sa sobom. Stoga, nikad ne sudite. A možda i baš Vas dopadne ista ta sudbina već danas, kojoj ste se do jučer naslađivali.
Proučavajući ljude kako se snalaze u novonastalim situacijama, kako se nose s novim nametnutim pravilima, kako se više nego ikad bore sami sa sobom, kako žive u iluziji, kako tuguju za nekime/nečime, kako negoduju, kako planiraju život idućih 30-ak godina, a ne znaju da li će sutra preživjeti…
Zaključujem da jedino što nam preostaje je trenutak. I to je sve što ćete ikada imati. Baš ovaj trenutak. Taj osjećaj koji sad u sebi nosite, taj cilj koji priželjkujete, ta prošlost za kojom patite, ta osoba koju volite ili mrzite, taj netko koga bodrite ili mu priželjkujete loše. Sve što ste ikad imali, imate ili ćete imati, jest samo ovaj trenutak. Ne dajte mu da prođe u stresu, žurbi, da zanijemite, da se oduzmete, da si ne priuštite. Borite se za taj trenutak i živite samo njega i svaki novi koji dočekate.
