Ovog vikenda Park skulptura Dubrova vrvjela je posjetiteljima. Udruga Mediteranski kiparski simpozij pripremila je mnoštvo aktivnosti- bilo je tu za svakoga ponešto. Okosnica je bila radionica gradnje suhozida, no bilo je tu i edukativnih radionica i programa za djecu, čitanja poezije, šetnje parkom uz stručno vodstvom, puno zabave i dobre energije.
Cijeli vikend započeo je još u petak, kada su se svi zainteresirani okupili kod informativnog centra Kocka kako bi se upoznali s terenom na kojem će raditi, ali i majstorima suhozidne gradnje od kojih će učiti. Glavni stručnjak, koji je uz Alena Čikadu vodio radionicu je Mario Zaccaria iz Rijeke, magistar arheologije, ali i član udruge Dragodid. Ova udruga sa sjedištem u Šapjanama blizu Rijeke broji 80 članova iz raznih krajeva Hrvatske, a sve ih povezuje ljubav prema istraživanju suhozidne baštine. Zanimljivost je i da je udruga zaslužna za zaštitu tehnike izrade suhozida kao nematerijalne baštine pri UNESCO-u. Osim toga, ljubav prema tom zanatu prenose i kroz izdavanje udžbenika “Gradimo u kamenu” kojeg izdaju svake godine.
Prvotni plan radionice na Dubrovi bio je obnova dijela oštećenog suhozida iz smjera igrališta NK Iskre prema skulpturi Tomislava Kauzlarića “Odavde do vječnosti i natrag”, no vrlo brzo dosegnut je cilj, pa je krenula izrada i kompletno novog suhozida. To ne iznenađuje, jer motiviranost se najbolje iskazala u trostruko većem broju prijavljenih nego što li je to bilo planirano. Prijavljeni nisu dolazili samo iz Labina i okolice, već i iz gradova kao što su Pula, Rijeka, Rovinj…
Subota je bio dan s najvećim brojem aktivnosti. U 11 sati održana je edukativna radionica za djecu i mlade prilagođena osobama s posebnim potrebama, a tim povodom, u goste su došli korisnici riječke Udruge za istraživanje i potporu, inače i partneri na projektu. U 16 sati udruga žena Mendula iz Svete Nedelje organizirala je čitanja poezije na labinskoj cakavici koje se održalo u prekrasnom prostoru amfiteatra, prostoru koja se do sada pokazao kao više nego prikladna opcija za lokaciju mnogih evenata.
U popodnevnim satima bili su organizirani sadržaji za djecu, kako bi im kroz igru približili ovaj tradicijski zanat, ali i umjetnost kroz skulpture u Parku. Organiziran je tako lov na gromaču, u kojem je djeci bio cilj sakupiti kamenje koje će se kasnije koristiti za izradu suhozida, dok bi zauzvrat dobivali nagrade.
Svim zainteresiranima nudila se i šetnja parkom kroz stručno vodstvo vodičkinje Vedrane Juričić.
Nedjelju je bilo nešto manje posjetitelja, što možemo pripisati varljivom vremenu. A možda su neki uzeli i dan odmora, jer nakon cjelodnevnog fizičkog rada na suncu u subotu, valjalo je odmoriti.
Suhozidi su zaista dojmljiv fenomen. Prkoseći zubu vremena i udarima raznih godišnjih doba, stoje bez pomoći nekih vezivnih materijala. Divljenje postaje još veće, kada se čovjek sam upusti u njegovu izradu, kada svaki kamen prođe kroz ruke dok fizički rad djeluje gotovo terapeutski.
Dojmljiv je svakako i prostor Parka skulptura Dubrova. Labinjanima poznat kao lokacija, ali rijetko tko zna njegovu pravu veličinu, u pravom i prenesenom smislu. Smješten na prostoru dodirivanja dvaju općina, donedavno ponekad zaboravljen, a svakako više prepoznat van Labina nego njegovim stanovnicima.
Dojmljiv je i trud volontera udruge Mediteranski kiparski simpozij, njih 29, koji vrijednim radom rade na održavanju impresivnih 13 hektara površine. Svakim danom i svakim projektom dokazuju da je sve moguće- najbitnija je volja, marljivost i proaktivnost. Novim vodstvom i novim volonterima, nakon nekog vremena Park skulptura opet živi.
