Povodom dva desetljeća stvaranja i izlaganja, akademska slikarica Tea Bičić izložit će radove iz 4 ciklusa stvaranja u Gradskoj galeriji Pula. Izložba se otvara ovog petka, 30.rujna.
“Tea je pulska učenica Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna, poznate pulsko-istarske i danas već, što možemo bez imalo zadrške ustvrditi, kultne likovno-obrazovne ustanove koja je u gotovo pola stoljeća iznjedrila iznimne likovnjake i kulturne djelatnike te studentica venecijanske likovne akademije, poznate po jedinstvenom i visoko kvalitetnom obrazovanju svojih studenata. Dakle, Tea je zarana stekla sve edukacijske i umjetničke preduvjete da razvije i razbuktava svoj osebujan likovni talent.
Posebna je radost i zadovoljstvo organizirati izložbu u Gradskoj galeriji Pula takvoj autorici umjetničke apstraktne kreacije (i neiscrpne organizacijske energije likovnih manifestacija i galerijskih događanja), neumornoj, upornoj, osebujnoj i vrlo produktivnoj slikarici u istraživanju vlastitoga likovnog izričaja koji, dosljedno njezinom motu, ne traži smisao umjetnosti jer ga umjetnost donosi sama.” (Eros Čakić, voditelj zbirke umjetnina i savjetnik za galerijsku djelatnost Grada Pule)
„Apstraktne slike mogu, na racionalno neuhvatljive načine, u sebi sažeti emocionalna stanja autora kao i atmosferu trenutka ili perioda, te lokaliteta u kojemu ih je stvarao, kao sublimirani, vizualni dnevnički zapisi. Dok ih gledamo, naš um beskorisno pokušava premostiti uvjetovanost da apstraktne forme ili ekspresivne i transične nanose boja ne dekodira na skup njemu poznatih „figurativnih“ pojava.
Zanima me upravo ono čime su se njene slike, barem meni, pokazale bremenitima i što prilično eklatantno objavljuje promatraču svoju prisutnost: ugođaj perioda autoričinog života u kojemu ih je stvarala, kao i onih mjesta gdje ih je stvarala. I tu se za prevagu „bore“ Istra i Venecija, kao dva ishodišta. U jednome je stasala kao osoba, u drugome kao autor. Slikama iz tog perioda dominira crna i učinilo mi se kao da mogu osjetiti jasnu distinkciju između istarske i venecijanske crne.
Tea si ne prisvaja taj mrak, mrak Venecije i njenih kanala, Istre, zemlje i labinskog ugljena. On joj je imanentan.
Kasnije se autorica odlučila za radikalnu promjenu slikarske površine i kvadratičnost platna zamijenila je konkavno-kružnim površinama koje kolokvijalno naziva „tanjuri“. Spektar boja i repertoar apstraktnih oblika (mekani kvadrati, debele linije boje, krugovi i crte izvedene ugljenom ili drškom kista) ostao je sličan i vizualno vrlo jasan. Slikanjem na „tanjurima“ autorica kao da nam govori o gledanju kao posebnoj vrsti gladi, izjednačavajući otvorene kapke s razjapljenom vilicom. Dok gledamo mi, zapravo, jedemo svijet.“ (Iz predgovora kataloga izložbe; Damir Stojnić)
Izložba se u Gradskoj galeriji Pula može pogledati do 11. studenog 2021. godine u radnom vremenu:
Ponedjeljak i utorak od 10 do 14 sati
Srijeda, četvrtak i petak od 16 do 20 sati
