Osvojivši drugu nagradu na prošlogodišnjem Labinskom uzletu likovnosti, Davorka Vadanjel dobiva priliku u ovoj godini javnosti se predstaviti samostalnom izložbom u Gradskoj galeriji Labin.
Ova samozatajna umjetnica rođena je u Rijeci, a nakon Pedagoške gimnazije upisala je Pedagošku akademiju u Rijeci, Odsjek likovnih umjetnosti gdje je i diplomirala 1973. godine. Sve do umirovljenja 2018. radila je kao učiteljica likovne kulture u OŠ “Vladimir Nazor” u Potpićnu i OŠ “Ivan Goran Kovačić“ u Čepiću. Sa svojim učenicima sudjelovala je na brojnim izložbama, susretima, smotrama u likovnom i scenskom izrazu za što je dobivala priznanja i nagrade na općinskim, županijskim i državnim razinama. Inicijatorica je mnogih projekata, a likovnost i likovno stvaralaštvo obilježili su joj život.
Povodom njene nadolazeće izložbe u Gradskoj galeriji Labin sljedećeg vikenda (koja je ujedno i prva joj samostalna izložba), ugostili smo je u ovotjednoj rubrici Vikendom konkretno i porazgovarali o umjetnosti i ostalim važnim životnim pitanjima.
Čini se da ste cijeli život proveli u umjetnosti, no kako je sve počelo? Otkud ljubav prema umjetnosti? Kada su se zbile prve naznake koje su Vam predodredile smjer u kojem će Vaš život krenuti?
– Odrasla sam u jednom malom, slikovitom mjestu uz Rječinu, s prekrasnom prirodom, s puno zelenila, gustih hrastovih i bukovih šuma. Moja je kuća tik uz samu Rječinu. Ponekad nabujala, brza, pomalo hirovita, a u ljetnom periodu bi presušila. Posebno pamtim šum Rječine.
Ponekad bih, iako navikla na njen šum, bila u nedoumici, pogotovo noću, pada li kiša ili to ipak šumi Rječina. Možda su upravo te prirodne ljepote sa svim bojama, mirisima i šumovima ostavile trajnu emociju.
Koji su umjetnici tijekom Vašeg života utjecali na Vaše stvaranje? Koje labinske umjetnike posebno cijenite?
– Tijekom povijesti umjetnosti bilo je mnogo umjetnika koji su trajno obilježili pojedina razdoblja. Divila sam se umjetnicima renesanse, baroka, njihovoj upotrebi boja, njihovoj vještini, preciznosti, majstorstvu.
Volim i suvremeni likovni jezik koji nudi mnoštvo izraza, slobode. Rado ću pogledati izložbu na kojoj će me izložena djela iznenaditi idejom, porukom, upotrebom različitih materijala, likovnim rješenjem koje je neočekivano, a opet tako dobro.
Labin je grad umjetnika. Moguće da i tu priroda i okruženje izaziva i rađa emociju koja se pretače u umjetnost. Grad koji živi i diše s umjetnošću. Posebna stvaralačka sredina, pa nije ni čudno što se rađaju novi i opet novi mladi umjetnici puni kreativnog duha i energije.
Što je za Vas značila nagrada na Labinskom uzletu likovnosti?
– Godinama sudjelujem na grupnim izložbama LUL koji se organizira povodom Dana Grada. Eto, prošle godine, 2019.-e dobila sam drugu nagradu, samostalnu izložbu u Gradskoj galeriji Labin.
Nagrada me iznenadila! Naravno, bila sam sretna jer to je ipak potvrda mog dosadašnjeg rada, ali isto tako nagrada za sobom povlači odgovornost, promišljanje i ozbiljnost.
Nagradu ste osvojili svojim radom kojim ste odgovorili na temu natječaja “Grad u kojemu živim i sanjam”. Kakav je život u ovom gradu, o čemu sanjate?
– Labin je grad slikara, kipara, pjesnika, glazbenika, rudara, radnika i znanstvenika. Grad dobrih ljudi koji vole svoj grad…I more i rabačke plaže. Pravi grad za dobar život.
U Vašem radu fascinaciju svjetlima grada predočili ste sustavom kružnih forma za koje ste izjavili da “vibriraju u oku poput rasutih novčića. Kad sunce zađe, grad postaje ogledalo za mjesec koji se rađa baš iznad njega, a noć i tama nastavljaju čaroliju”. Što Vas inspirira u Vašem radu, otkud crpite inspiraciju za stvaranje umjetnosti?
– Polazim od realne stvarnosti, realnog ambijenta. Tu pronalazim početni vizualni instinkt koji neprestano inspirira i pretače se u osobne vizualne predstave iz kojih izranja i kamen i more i obale, stijene i zemlja… Vizure svuda oko nas, oko mene.
Pri bilo kakvom rezanju proračuna, kultura uvijek izvlači deblji kraj. Socijalni segment i zdravstvo su svakako bitni, no zašto je po Vašem mišljenju ulaganje u kulturu važno za buduće generacije, ali i društvo općenito?
– Kultura je ogledalo jednog naroda pa zato se često misli da kultura previše “košta”.
Radili ste i u prosvjeti, predavali ste mlađim generacijama. Pri upitu koji im je predmet najdraži, česti odgovor koji čujemo od djece je likovni. Je li to zato što u takvim predmetima imaju priliku teorijsko znanje sprovesti u praksi, ili je to zato što su takvim predmetima djeca u pravilu manje opterećena mnogobrojnim informacijama?
– Djeca se vole likovno izražavati. Tu oni iskazuju i svoje znanje i misli i osjećaje. Nije se uvijek jednostavno naći pred bjelinom papira i u zadanom vremenu riješiti likovni problem. Likovni jezik je vizualni jezik kojim se sve više služimo. Zato mislim da je neoprostivo da učenici u našim školama imaju samo jedan sat tjedno likovnog, odnosno 35 sati godišnje, odnosno 280 sati u cjelokupnom osmogodišnjem školovanju (od 1. do 8. razreda). Ovo bi moglo ocrtati stanje u kulturi i dati odgovor na prethodno pitanje o kulturi u nas.
Voditeljica ste i likovne radionice Točka koja djeluje u tri skupine: za predškolsku, mlađu i stariju školsku skupinu. Koliko su djeca i mladi danas zainteresirani za kreativno izražavanje?
– Pred točno 20 godina započela je s radom Likovna radionica TOČKA Potpićan, i još uvijek traje. Tada je bilo uključeno pedesetak polaznika u tri dobne skupine. Interes djece za likovne aktivnosti postoji. U Radionici oni se izražavaju spontano, nesmetano, slobodno, oni su sretni, veseli, razigrani. Zato su im likovni uradci odraz njihovog raspoloženja.
Čini se da su umjetnost i umjetnička zanimanja duboko ukorijenjeni u Vašoj obitelji. Vaša kćer pokretačica je Superbird kreativne radionice u kojoj spajaju djecu s umjetnicima, a koja djeluje u New Yorku, dok je vaš sin arhitekt u zadruzi koja ima u fokusu održivu i odgovornu arhitekturu. Koliko je Vaša vokacija imala utjecaj na njihov osobni i profesionalni razvoj?
– Koliko sam zaslužna za njihovu umjetničku crtu? Malim dijelom vjerojatno da, ali sve ostalo je na njima.
Osvajanjem druge nagrade na prošlogodišnjem Labinskom uzletu likovnosti dobili ste priliku izlagati u Gradskoj galeriji Labin. Ako se ne varam, to je i prva samostalna izložba? Kako teku pripreme za izložbu? Je li sve spremno? Što posjetitelji mogu očekivati?
– Pripreme teku dobro, u završnoj su fazi. Što mogu očekivati posjetitelji izložbe? Ja im nudim definirane površine koje prelaze jedna u drugu, dodiruju se, ukrštaju, isprepliću, postaju polja gdje se odvija slikarski hod.
