Search
Close this search box.

FILMSKA KRITIKA by Toni Juričić | Mornar – o životu na moru

Dokumentarni film Mornar redateljice Lucije Kašove prati život Paula Erlinga Johnsona na udaljenom karipskom otoku. Kašova gradi film na kadrovima karipskog otočja i Johnsonovog svakodnevnog života. Odsutnost riječi u obliku naracije i prepuštanje zvuku morskog ambijenta tijekom prvih minuta filma pruža priliku publici da se prepusti sigurnoj plovidbi sa svestranim Johnsonom kao kapetanom. Upravo njegova riječ, jednom kad se zvučna kulisa tišine (u kojoj istoimeni mornar provodi većinu dana) razbije, postaje karta mornareva života kojom nas on vodi, od djetinjstva pa sve do odluke da se usidri na otoku Dominique.

Njegovi monolozi se pojavljuju u formi dnevničkih zapisa. Hrđavi Johnsonov glas koji evocira minule dane hedonizma postaje kontrast gotovo idiličnoj slici Kariba. No Kašova ne prikazuje Dominique kao idealizirani prostor koju turisti žele vidjeti. U Mornaru je Dominique inkapsuliran kao prostor prošaran ožiljcima realnosti i običnim ljudima koji tvore otočnu zajednicu. Prikazuje taj duh prostora koji je zaveo Johnsona da odabere udaljeni otok kao svoju konačnu luku. Kamera prati istoimenog mornara u njegovim dnevnim lutanjima gradom, raspravama s otočanima te reminiscencije o svojem burnom životu čije anegdote ispunile stranice ne jedne već i čitavog serijala o avanturama Paula Erlinga Johnsona. 

Jedna od tih anegdota je odabir napuštenog otoka kao privremenog doma, gdje su se sve čudnovate životinje naviknule na njega te se počele družiti s njim. Uz društvo životinja, Johnson je bio čest otok gdje su se bogati Amerikanci dolazili, da budemo pristojni i u PG-13 gabaritima, množiti. Drago mu je da se maknuo od Europe, od komunista i fašista, da je pronašao svoje mjesto na moru koje mu je dalo život satkan od nekonformističkih lutanja. Žao mu je svih supruga koje je imao tijekom svog života, supruga koje je sve istinski volio bez obzira na rok trajanja bračnog života. Usamljenost postaje jedna od ključnih odrednica koje gledatelj može iščitati između redaka Paulovih monologa. Njegove roditelje je oduzelo more, a sestra blizanka je preminula kao dijete. Tragična sudbina obitelji može poslužiti kao svojevrsni kompas da protumači Johnsonove razloge za lutanje no iz kadrove te interakcije s prijateljima i poznanicima jasno je da Paul nije određen tragedijom. Ono što čini simbiozu mora i Paula je činjenica da su se to dvoje aspekta, jedan kao sila prirode i drugi kao sila čovječnosti sjedinili u jedno. 

Mornar od samog početka pred sebe postavlja poetičnu priču o životu kojeg mnogo romantiziraju. O boci ruma, o suncu na Karibima, o životopisnim ljubavima i avanturama. Kašova donosi epilog te priče, ono što se događa jednom kad avanture završe i kada se junak (donekle) primiri. Donosi priču što se dogodi jednom kada se ostane sam sa sobom. Paul možda živi sam, no iz njegovih riječi, očituje se zadovoljstvo s onime što je učinio sa životom. Mornar postaje portret jedne starosti, no to nije ona starost koja se pomirila sa sudbinom, već starost koja i dalje sakriva iskru mladenačkog žara.



Facebook
Twitter
WhatsApp
Email

pročitajte još