Već dugo vremena Petrova nije okupila toliki broj ljudi. Nagovijestio je to i parking kod groblja koji je već oko 21:30 već bio dupkom put, ako govorimo o onim pravilno iscrtanim parkirnim mjestima.
Ovogodišnja Petrova vratila se u oblik kakav je bila i ranije, kad je starogradska jezgra bila ispunjena ljudima, umjesto centralne fešte na glavnom trgu. Pokazala se to kao dobitna kombinacija: u starom je gradu cirkuliralo mnoštvo ljudi, no nije se stvarala prevelika gužva. S obzirom na trenutnu situaciju, kada i nakon dvije godine COVID cirkulira, bilo je to odgovorno.
No, već “štufi” svega, i svih mjera, i događaja, i protekle dvije godine, zaželjeli smo se druženja.
Organizatori su također odlično prepoznali sveprisutni trend nostalgije koji je do sada ušao i u modu, i u glazbu, ali i običaje. Na raznim punktovima u gradu glazbu su tako puštali neki od najpoznatijih labinskih dj-eva koji su Labinjanima priuštili sate i sate plesa i dobre zabave.
Stari su to znalci, s iskustvom poznavanja publike, pa su tako Labinjanima i jučer servirali odličnu glazbu. Prolazeći starogradskom jezgrom, nisam mogla osjetiti ne samo oduševljenje večeri, nego i dobro raspoloženje izazvano konačnom prilikom za socijalizacijom.
“Ma kede si ti, sto let te neson vide” čulo se u prolazu, a ta je rečenica bila istinska potvrda pravog smisla Petrove, koja je kao i u stara vremena, okupila ljude iz Labina i okolnih općina na jednom mjestu. Iako lokacijski svi zajedno nismo toliko udaljeni, ali mnoštvo i raštrkanost svih malih naselja, u kombinaciji sa svakodnevnim obvezama, otežavaju češća druženja.
I zato je lijepo imati tako neku feštu na kojoj ćeš sresti ljude koje dugo nisi vidio. U kombinaciji s odličnom glazbom koja je evocirala neka druga, bezbrižnija, možda i zabavnija vremena, razveselila je mnoge. Bilo je simpatično vidjeti i mnoštvo djece. Vidjevši ih, razmišljala sam kako je sigurno drugačije iskustvo zabavljati se uz stare hitove vodeći potomke za ruku, a novi roditelji još kao da su donedavno “žarili i palili” plesnim podijima, osvajajući bolje ili gore polovice. No, život je to, a nekad prođe kao u trenu.
I zato se trebamo više zabavljati, truditi se biti bolje osobe, ne gledati uvijek samo negativno i pohvaliti kad treba. Kritika je naravno uvijek dobrodošla, ali ako ima pokriće. Jer ljudi će uvijek naći komentare: Zašto se ništa ne održava, zašto program rano završava… Zašto je cesta zatvorena, zašto je otvorena (možda su organizatori očekivali manje posjetitelja, možda je logistički jednostavnije – a možda su mogli I vozači prilagoditi brzinu i pojačati oprez?)
Bilo kako bilo, bila je to lijepa večer za pamćenje. Jučerašnja Petrova imala je “glavu i rep”, bilo je tu hrpu malih detalja koji su zajedno činili širu sliku. A kad smo i kod slika, ali i kod ovjekovječavanja nekih prošlih vremena, čak se i trenutna izložba u galeriji, ona Marine Rajšić, tematski savršeno uklopila u cijelu priču.
Konstruktivne kritike će se vjerojatno uvažiti i učiti na njima, no i kritičari će s vremenom loše stvari zaboraviti, a sjećati se samo dobrih stvari. Jer, sve završava i prolazi, i ne vraća se nazad. Ostaju samo lijepe uspomene.
