Iako je osnivačica brenda Vintage wave (koji zagovara vintage i održiviji načina odijevanja), svatko tko ju je ikad upoznao zna kako ona zapravo živi takav život. Uvijek šarena, svakako posebna, s istančanim i vrlo specifičnim stilom za modu, najbolji je glasnogovornik misije Vintage wavea.
Ona je Jelena Batelić, magistra inženjerka modnog i tekstilnog dizajna, ali i velika ljubiteljica vintage i održive odjeće, a mi smo ju tim povodom ugostili u ovotjednoj rubrici Vikendom konkretno.
Kako je započela priča s Vintage waveom?
Vintage wave modni je brend jedne vječne sanjarice, zaljubljenice u putovanja, različite kulture, umjetnost i vintage odjeću. Ideja za nastajanjem je proizašla iz ljubavi prema vintage odjeći koju skupljam zadnjih 15-ak godina, revoltu protiv brze mode i neetičnom načinu proizvodnje, njegovanju zdravije planete i održivih načina života, ali i činjenice da je zapravo svaki komad vintage odjeće odraz nekog povijesnog osjećaja. Upravo taj osjećaj i vrijednosti želi se oživjeti kroz Vintage Wave.
Jedan dio kolekcije baziran je i na ex-yu zaboravljenim brendovima na čiju vrijednost i kvalitetu brend želi ukazati. Upravo stoga je i slogan brenda: Bezvremenska odjeća. Obrt sam otvorila lani u ožujku.
Otkud inspiracija za naziv?
Inspiracija za naziv je zapravo nastala od našeg narančastog oldtimer Volkswagen kombija, dakle VW kao Volkswagen je ovdje prešao u Vintage Wave. Kombi je onaj koji mi služi i privatno i poslovno, privatno za razna putovanja i kampiranja, a poslovno za transport vintage odjeće, odlazak na sajmove, ali i druge evente te zapravo s njim je i sam brend upotpunjeni budući da je i on iz nekih prošlih vremena. Logo i slogan kreiran je od mladog talentiranog grafičkog dizajnera Diega Vege iz Kostarike i presretna sam što je uspio predočiti sve ono što sam htjela da dizajn predstavlja, a da bude jednostavan, upečatljiv i svugdje primjenjiv.
Ovo ljeto smo kombijem imali i ljetnu turneju brenda pa su nas tako ugostili u nekoliko dalmatinskih gradova. A planiramo i dalje takve prakse da brend bude dostupniji što više.
Kakvi komadi odjevnih predmeta, ali i dodataka se mogu naći u Vintage waveu?
U asortimanu imam ponudu odjeće, obuće i modnih dodataka za sve dobne skupine, a sve varira od 50-ih do 90-ih godina prošlog stoljeća. Sva roba je maksimalno očuvana, minimalno nošena ili čak i u potpunosti nova iako je sve starije od 30 godina, što i ukazuje na samu kvalitetu nekadašnjih proizvoda. Imam i dio kolekcije u vlasništvu koji nije za redovnu prodaju online već je dio povijesnih kostima koji se mogu kupiti ili posuditi posebno za razne evente.
Otkud nabavljaš robu?
Robu sam počela skupljati pred 15-ak godina i zapravo je iz cijele Europe. Kako negdje putujem tako dopremam robu iz raznih zemalja i većinom je to s raznih sajmova, buvljaka… Ima nešto i privatnih donacija. Ali sve biram sama i pojedinačno po komadu, bitan mi je taj proces odabira robe i da sam u mogućnosti pružiti vintage odjeću svima po pristupačnim cijenama, ali s najvećim naglaskom na kvalitetu i raznolikost.
Ljudi najčešće vide objavljenu fotografiju na Instagramu, no ne znaju koliko posla stoji iza toga. Koliko ti vremena uzima upravljanje Vintage waveom? Imaš li pomoć u nekom dijelu?
Iskreno, jako puno, ali u tome zaista uživam i ne bih rekla da je to posao, već ljubav i nije mi primarna zadaća ostvariti profit već omogućiti da svima ta odjeća bude dostupna i da se okrenu održivijem načinu života, da svi zajedno koristimo postojeće resurse.
Vintage odjeća je u većini trgovina diljem Europe prilično skupa i to je razumljivo, budući da najčešće postoji samo jedan jedini primjerak i jedan broj tog odjevnog predmeta koji želite kupiti, a svi teže ostvarenju profita. Moj pristup je malo drugačiji budući da mi ostvarivanje zarade nije primarno. Uz redovan posao, i uz privatne obaveze, posvetim se obrtu koliko stignem i želim, ali sve to ne bi bilo moguće bez mog partnera koji mi je puna podrška i desna ruka u obrtu, pa je sve nekako puno lakše. Ali kada nemam vremena, ili mi treba predaha, jednostavno ga uzmem.
Meni je to kao što sam navela ljubav, ali i struka, i želim uživati u svakom trenutku. Nekada mi u pomoć uskoče volonteri preko Workaway programa, nekada lokalni mladi u sortiranju, peglanju, ali i fotkanju i modelingu. U tom dijelu definitivno mi je najviše pomogla prijateljica Hana Rašek koju ljudi već prepoznaju kao ambasadoricu brenda, ali i brojni drugi ljudi koji se povremeno uključe u ovu priču.
Ove godine smo i snimili kratku reklamu, na koju sam zaista jako ponosna, a sve redom kreirana od mladih ljudi iz lokalne zajednice: Raffaela Dagostin, Antonio Zulijani, Lea Rašek, Hana Rašek, Marin Stepčić i Valnea Bulić.
Obrt zaista oduzima dosta vremena i truda, mada sve je lakše kad čovjek radi ono što voli. Nakon procesa sortiranja, kreće proces pranja i sušenje odjeće, tada peglanja, fotkanja artikla i obrađivanja, mjerenja te do konačnog dijela objave na Instagramu. Ali ni tada nije proces gotov jer onda kreće još postavljanje storyja na Instagramu, promocija, odgovori na pitanja kupaca do konačnog dijela izdavanja računa, pakiranja i slanja. Dakle, prilično dug proces da se jedan artikl proda, ali meni to nije teško i svakodnevno to obavljam, osim vikenda kada je vrijeme samo za privatne stvari i onda sam off.
Koja je razlika između second hand odjeće i vintage odjeće?
Riječ vintage izvorno dolazi iz francuskog, a kasnije u engleski jezik kao termin koji označuje godinu kada je vino proizvedeno. U zadnjih 20-ak godina taj se dio preslikao i u modnu industriju kako bi označavao predmete visoke kvalitete i trajnije vrijednosti iz prošlosti, točnije od 1920-ih do 1990-ih.
Nekada se roba šivala i proizvodila tako da bude dugotrajna. Uz pojam vintage često se spominje i riječ retro, pa je potrebno objasniti da se ta riječ veže uz pojam retrospektiva, a zapravo označuje odjeću novijeg datuma inspiriranu vintage odjećom koja nije toliko kvalitetno proizvedena, niti ima vrijednost vintage komada. Često ljudi koriste pojam vintage i retro kao isti, tako da je bitno ukazati na različitost.
Odjeća proizvedena prije 1920-ih naziva se pak antiknom odjećom. Second hand odjeća se referira na odjeću iz druge ruke tj odjeću koju je netko već prethodno nosio, te se kvaliteta tu ne postavlja kao neka smjernica kada se ista prodaje.
Osim prodaje putem interneta, često sudjeluješ na raznim buvljacima izvan Labina. Koliko su ljudi danas zainteresirani za kupnju vintage i second hand odjeće?
Ljudi su se počeli sve više i više interesirati za vintage i second hand odjeću. U tome uvelike pridonosi sve veći broj vintage dućana kod nas, brojni influenceri, ali i redovni zagovaratelji spore i održive mode te naravno mladi.
Veliku ulogu ima i činjenica da ono što kupimo u vintage dućana nitko drugi neće imati – i imaš svoj vlastiti stil, ne kopiraš slijepo trendove i ono što nameće današnje konzumerističko društvo.
Nekada su bile dvije sezone, proljeće/ljeto i jesen/zima, odjeća je bila kvalitetna, razigrana, vesela… A danas imamo novu kolekciju svaki tjedan i non-stop nam nameću da to baš moramo imati da budemo u trendu, da budemo in. Po meni više si in ako stvoriš svoj vlastiti stil i ne kopiraš slijepo ono što nam lanci brze mode uporno nameću.
Ljudi se zapravo ne zapitaju što stoji iza tih lanaca. Kako najčešće osobe iz trećih zemalja rade i do 15 sati na dan šivajući bez dana odmora za svega 20-ak dolara mjesečno da bi preživjeli i prehranili svoju obitelj. E to su takvi lanci, oni koji ne poštuju radnička prava i zbog kojih je modna industrija današnjice, usudila bih se reći užasna. 2013-e godine u Bangladešu, kada se urušila tvornica tekstila Rana Plaza poginulo je 1133 osoba, uglavnom žena radnica a ranjeno je više od 2500 ljudi. Taj događaj se danas obilježava 24. travnja pod nazivom Fashion Revolution kako bi ukazao na taj nemili događaj tako da se podigne svijest o neodgodivim pitanjima modne industrije, radničkim pravima te kako bi se skrojila drugačija, društveno odgovornija i održiva budućnost. Tako se uvijek ukazuje na pitanje Who made my clothes? – u prijevodu Tko je napravio moju odjeću? kao bitan faktor da se poštuje ljude, okoliš i kreativnost, jer često ne mislimo tko stoji iza komada odjeće koji kupimo, tu nevidljivu radnu snagu i većinom jako loše uvjete rada.
I u Hrvatskoj se također taj događaj obilježava, i to od 2015-e godine. I Vintage Wave je također dio njihovih evenata od svog postojanja.
Jesu li Labinjani ljubitelji takvog načina kupnje?
U Labinu se nedavno održao događaj pod nazivom Living streets, gdje sam imala prilike predstaviti svoj brend i bilo je jako puno zainteresiranih, a ono što me najviše veseli je upravo činjenica da su sve dobne skupine bile podjednako zainteresirane tako da mogu reći da mislim da Labinjani sve više i više postaju ljubitelji vintage odjeće. A mnogi mladi Labinjani redovno dolaze u moj showroom.
Spominješ showroom. Znači li to da kupci mogu i isprobati predmete uživo prije kupnje?
Dio vintage asortimana prodajem online preko Instagram stranice vintagewave.shop, a postoji i mogućnost dolaska u showroom u stari grad Labin po najavi, pa se odjeća, obuća i dodaci mogu vidjeti i isprobati na licu mjesta.
Zakažete termin i možete biti sigurni da ćete biti na miru, bez pritiska, da možete ostati koliko želite, a uvijek sam i na raspolaganju za pomoć, ali i za kavu i čaj. Volim taj dio osobnog pristupa kod showrooma. Često me ljudi i pitaju za pomoć u kreiranju stila, odabira odjeće za posebne prilike i slično, i to me jako veseli.
Po struci sam magistra inženjerka modnog i tekstilnog dizajna, a završila sam i prije fakulteta talijansku školu za modnog stilista što mi uz moju dugotrajnu ljubav prema vintagu svakako pomaže u obrtu.
Tvoje pomno odabiranje odjeće i prodaja samo najkvalitetnijih predmeta osim kupaca, prepoznali su još neki. Pisalo se o tebi u poznatim člancima, a tvoja je odjeća našla svoje mjesto i na jednom filmskom setu.
Nekada me čudi da se za mene daleko čuje, da imam gostovanja na radiju i da se rade razne reportaže, piše u novinama, kao i to da imam dosta kupaca diljem Hrvatske ali i Europe. U isto vrijeme me to jako veseli jer znači da su ljudi prepoznali trud i kvalitetu mog brenda, a ponajviše što sve radim s ljubavlju i ne shvaćam to kao posao već kao hobi.
Nisam vođena profitom, već ljubavi prema toj odjeći. I ja i partner smo redovno zaposleni drugdje, tako da kad platimo sve obaveze prema državi i poreze za obrt, ono što ostane nam je nagrada za neko putovanje. Do sada je moja odjeća bila korištena za potrebe snimanja tv reklame, predstave, a nedavno i za potrebe snimanja jednog filma o kultnom riječkom rock kulturnom i subkulturnom scenom, čija se radnja odvija u 1970-ima te prati amaterski bend koji se priprema za međunarodno rock natjecanje. Ima još ponuda za nove projekte, pa se i njima jako veselim.
Tekstilna industrija, pogotovo od pojave takozvane “brze mode” jedan je od najvećih zagađivača, i kao takva predstavlja ogromnu opasnost za okoliš. Je li kupovina second hand odjeće rješenje tog problema? Koje promjene bi ljudi po tvom mišljenju trebali uvesti da se situacija poboljša?
Naša klima je s vremenom doživjela drastične promjene nastale kao rezultat naših svakodnevnih aktivnosti koje su se pokazale štetnima i neodrživima. Modna industrija je druga najveća industrija na svijetu i drugi najveći zagađivač okoliša.
Kupovinom second hand i vintage odjeće smanjuje se potražnja za novim artiklima, čime se smanjuje pritisak na proizvođače da proizvode te artikle u velikim količinama. Smanjenjem potražnje, mi direktno utječemo na to da smanjimo njihove aktivnosti koje doprinose onečišćenju i degradaciji našeg okoliša.
Modna industrija proizvodi oko 20% globalne otpadne vode i emitira oko 10% globalnih emisija ugljika, što je više od onoga što emitiraju pomorska plovidba i međunarodni letovi zajedno. Ono što me posebno rastužuje jest istraživanje u kojem je pokazalo da veliki postotak mladih danas obuče isti komad odjeće najviše 3 puta i onda ga baci.
Bitno je raditi na promociji spore i održive mode, ali i još bitnije izgraditi naviku kupnje rabljenih i vintage predmeta. Bez obzira kupujete li taj predmet da biste ga upotrijebili, darovali ili nekome poklonili, činite ga korisnim i pomažete u smanjenju otpada. Kupnjom takvih predmeta povezujete se sa zajednicom, otkrivate nove stvari iz prošlosti, učite ali i stječete nova prijateljstva jer iza većine takvih predmeta vlasnik će vam ispričati neku anegdotu vezano uz isti, otkriti podrijetlo i priču a to predmetima definitivno daje dodanu vrijednost.
U Labinu sam posebno ponosna na grupu Sharing is caring Labin koje smo zajednički otvorile prijateljice Anja Šumberac, Renata Kiršić, Ana Tavić i ja, i u kojoj ljudi poklanjaju stvari koje im više nisu potrebne, a drugome dobro dođu i podare im novi život i produljeno trajanje, osim da odmah pohrle u trgovine kupiti nešto novo.
Koje su prednosti kupovine rabljene ili vintage odjeće, pred kupovinom odjeće koja se trenutno nalazi u trgovinama?
Prednosti su zaista velike, od toga što možete pronaći dizajnerske i unikatne komade do razvijanja drugačijeg osobnog stila, a ne kopiranja postojećih, do toga da pomažete smanjiti negativan utjecaj na okoliš. Trebamo iskoristiti mogućnosti kako bismo potaknuli pozitivne promjene u cijeloj industriji, čineći modu održivom. To znači generiranje kulture koja se temelji na samoizražavanju i kreativnosti, te kulture koja stvara prostor za regeneraciju resursa našeg planeta
Koji su ti daljnji planovi s Vintage waveom?
Idem iz dana u dan, uživam u predmetima koje pronalaze novi dom, zadovoljstvu kupaca i što se brend sve više prepoznaje tako da sam uvijek otvorena za nove suradnje i spremna prihvatiti sve dobro što budućnost nosi.
