Prošlog je tjedna film Izvorni sjaj doživio svoju premijeru na jubilarnom dvadesetom izdanju Liburnia film festivala. Na filmu je radila filmska ekipa iz Labina, pojavljuje se i jedna Labinjanka, a cijeli je projekt sufinancirao Hrvatski audiovizualni centar i Grad Rijeka.
Film inače prati rad kiparica – restauratorica koje su u Rijeci radile na obnovi Željezničkog kolodvora te mu na taj način vraćale “izvorni sjaj”, istovremeno se boreći protiv stereotipova s kojima se u svom radu svakodnevno susreću.
Ovotjedna rubrika bila je savršena prilika da saznamo više u svemu, pa smo tako ugostili Tonija Juričića, scenarista i ko-redatelja filma i Sanela Isanovića, koji je u filmu bio zadužen za glazbu i zvuk, kao i ko-produkciju.
Počnimo s najrecentnijim – kako je prošla premijera u Opatiji? Kakve su bile reakcije publike?
Sanel: Prošla je odlično, sva su mjesta u publici bila popunjena i dobili smo odlične reakcije kolega iz filmske industrije.
Toni: Stvarno sam se iznenadio da su sva mjesta bila popunjena. Još više sam se iznenadio zbog reakcija na film koje su bile više nego pozitivne. Uvijek je taj neki “strah” prisutan prije premijere oko toga kako bi ljudi mogli reagirati, pogotovo kad radiš na filmu toliko vremena. Ali eto, pozitivne reakcije su došle (i dolaze!) sa svih strana.
Tko je sve radio na filmu?
Sanel: Za scenarij je zaslužan Toni, dok režiju uz Tonija potpisuje i Bianca Dagostin. Bianca je zaslužna i za montažu. Direktor fotografije je Mateo Jurčić, a ja sam bio zadužen za glazbu i zvuk. Kolorkorekciju potpisuje Antonio Zulijani, location scout je Saša Vukosav, a producenti filma smo Bianca i ja.
Toni: Uz ekipu koja tvori “tehničko” srce filma, bitno je izdvojiti i kiparice restauratorice: Eni, Katarina, Nika, Anamarija i Andrea. One su te koje su, svojim radom na restauraciji, utjecale na film i njegovu priču.
Koliko je trajao cijeli proces – ‘ajmo reći od ideje, do prve premijere?
Sanel: Mislim da je nešto više od godinu dana prošlo s obzirom na to da će 01. rujna biti točno godinu dana od prvog dana snimanja filma.
Toni: Nešto manje od godinu dana zapravo. S idejom sam se vratio u osmom mjesecu prošle godine, projekt je napisan kroz mjesec dana i prijavljen na HAVC (u jesenskom roku, znači negdje sredinom rujna). Konačna verzija filma bila je gotova krajem svibnja kada smo počeli slati film po festivalima.
Što vas je ponukalo da snimite ovaj film? Što ste filmom htjeli pokazati?
Toni: Filmom smo htjeli prikazati njihove priče, odnos privatnog i profesionalnog života i kako se granica između ta dva svijeta izgubi kada ljubav prema restauraciji postane sastavni dio života. Nastojali smo pokazati kako se suočavaju s rodnim stereotipima te kako ih kroz svoj rad (vraćanje izvornog sjaja) ruše.
Jeste li se pri snimanju filma susreli s nekim poteškoćama u procesu, ili je sve prošlo glatko?
Sanel: Nakon više od 15 godina rada na raznim produkcijama te jako puno iskustva na različitim projektima, uvijek se pripremaš da će te nešto iznenaditi jer je to jednostavno sastavni dio našeg posla. Ovaj puta mogu slobodno reći da iznenađenja nije bilo.
Toni: Ja nažalost nisam bio na snimanju, ali koliko sam saznao iz briefinga s ekipom, mogu potvrditi da nije bilo problema i poteškoća.
U filmu se nalazi i jedna Labinjanka. Je li to bio dodatan poriv da snimite ovaj film?
Sanel: Svakako nam je drago kad su dio naših projekata ljudi iz Labina, a pogotovo netko koga poznajemo. Mogu reći da nam je bilo još draže kad smo krenuli s produkcijom dokumentarnog filma znajući da će i ona biti dio ove priče.
Toni: Eni je definitivno igrala krucijalnu ulogu kod pokretanja ideje. Ona je ta koja nam je pomogla otvoriti prozor u svijet restauracije, koja nam je objasnila kakva strast je zapravo taj posao.
Film u fokusu ima rodnu ravnopravnost. Koliko je ženama teško uspjeti izboriti se na poslovnom planu? Je li situacija još gora ako govorimo o “muškim zanimanjima”?
Sanel: Kada se pogleda film mislim da će svima biti jasno. Stvari se nekim sporim puževim korakom pomiču s mrtve točke, ali to je još uvijek daleko od onoga što bi trebalo biti.
Toni: Slažem se sa Sanelom. Koliko god se ta ravnopravnost miče s te neke početne mrtve točke na kojoj je bila desetljećima (a i stoljećima), ponekad imam dojam za sa svaki korak naprijed idemo dva koraka unatrag. Najbolji primjer je odluka Vrhovnog suda u SAD-u oko pobačaja.
Što mislite, koje su 3 najveće prepreke s kojima se žene današnjice susreću, i što bi se trebalo promijeniti da bi im se te prepreke smanjile (ili nestale)?
Sanel: Stereotipi koji se vuku iz prošlosti te ponašanje u obitelji prenose se s koljena na koljeno te su problem mnogih tema u društvu u kojem živimo. Kad pričamo o ravnopravnosti spolova, tu je 3 milijarde najvećih prepreka, mislim da nema male ili velike prepreke. Sve su ogromne.
Toni: Nepoštivanje (gledanje na njih kao slabiji rod, to se često vidi u riječima koje se koriste u svakodnevnom životu), razlika u plaćama i stereotipi koji su nastali kao odraz patrijahalnog društva su nažalost tek fragmenti prepreka s kojima se suočavaju žene.
A kako je to u filmskoj industriji? Kako je ženama u svijetu filma?
Sanel: Mi možemo pričati o Levelu 52. (smijeh) Žene koje rade s nama su sretne i zadovoljne žene koje poštujemo i cijenimo na svim socijalnim i društvenim razinama. Tako barem kažu. (smijeh)
Toni: U filmskoj industriji se ustalilo mišljenje da žene ne mogu režirati jer su one “slabiji spol” pa očito iz tog nekog ludog razloga ne mogu voditi jednu čitavu kompleksnu organizaciju. Na svu sreću, ti ljudi su totalno u krivu jer ima mnoštvo primjera gdje redateljice naprave genijalne filmove, poput npr Sofia Coppola (Izgubljeno u prijevodu) i Jasmila Žbanić (Quo Vadis, Aida).
Kada slijedi premijera filma u Labinu?
Sanel: Ubrzo ćemo otkriti sve detalje oko nastavka promocije filma.
Kažu da kreativci nikada ne spavaju. Novih ideja nikada ne manjka. Razmišljate li već o nekom sljedećem uratku? Podijelite s nama neke buduće planove…
Sanel: Ne razmišljamo već smo duboko u produkciji jednog jako zanimljivog dokumentarnog igranog filma. Mogu slobodno reći da je to naša najveća produkcija do sada. Ubrzo ćemo objaviti sve sočne detalje.
Toni: Sve je to još top secret, ali brzo ćemo podijeliti s vama ono što smo zakuhali.
